СРЂ

790

СРЂ. — SRĐ.

Turci su najprije opsjeli Sinj u srpnju 1715., a kada se je otole njihova jedna eeta, jedno ih dvije tisuće, zaletjela gotovo do Klisa, dočekaše je tu Poljičani i Spljećani pod generalom Emom te je razbiše i oteše joj sav plijen. Isto tako odlikovaše se Poljieani i u lipnju 1717. u provali na Mostarsko blato, ali najviše zasluga stekoše otjeravši ispod Sinja bosanskog pašu, koji je u srpnju 1718. na nj nenadno bio navalio, u trenu, kada je sva mletaeka vojska bila otplovila put Arbanije. Opći mletački providur Alviže Moćenigo ispovijeda otvoreno da se Poljičani nijesu samo odlikovali u spomenutim okršajima, nego takogje i u svima ostalima zgodama ratovanja. Ovaj je rat svršio mirom u Požarevcu dne 21. srpnja 1718., pa je po njemu Dalmacija dobila one iste granice koje i dandanas ima, a to su bili takogje i posljedni trzaji turske sile, koja još opstoji. GLAVA III. Poljica pod austrijskim pokroviteljstvom. 1. Pad Mletaka. — 2. Neredi po dalmatinskim gradovima. — 3. Dolazak baruna Rukavine. — 4. Ustav. — 5, Sagjenje duhana. — 6. Poljički iseljenici. 7. Stavnja. 1. — Kada je gotovo sva Evropa bojak bila sa Francuskom, koja bila smakla svoga kralja, Mleci su htjeli da ostanu postranc.3, ali mladi pobjedonosni general Napoleon робео dirati i u njihovo zemljište, a to je napokon nagnalo i Sinjoriju da se makne i pocne misliti na svoju obranu. Ona stoga pozva u svoju pomoć i Dalmatince, koji se odazvaše u veoma veliku broju. I Poljicani su tada poslali svoju četu koja je, stigavši u Mletke, bila odregjena na stražu duždeve palače. Sve pripreme nijesu koristile ništa, jer većina mletačkili plemića bila zanesena za Napoleonorn i upita onim novim mislima, što se širile iz Francuske, pa su 12. svibnja 1797. zaključili, da se dotadanja aristokratska vlada raspusti i zamijeni novom pučkom. Nato su bili otposlani svojim kućama svi dalmatinski, pa i poljički vojnici. 2. — Dalmatinci se nijesu smatrali dužnim slušati tu novu vladu, a megjuto se doznalo da tajnim ugovorom, što su ga bili sklopili Napoleon i njemački car Franjo, koji je u isto vrijeme bio i ugarski i hrvatski kralj, sva je Dalmacija i Istra