СРЂ

792

СРЂ — SRĐ

tivna njihovim povlastima. Vlada je pomno proučila njihov utok i uvjerila se da Poljičani imaju pravo. pa im dozvolila da mogu i odsele slobođno saditi duhan ali samo za svoju potrebu. 6. — U više prilika iselilo se je iz Poljica mnogo svijeta, bilo plemića bilo pučana, i nastanilo se po raznim mjestima Dalmacije. Svima tima iseljenicima bilo je zajamčeno od mletačke vlade, da će biti smatrani kao urogjenici onih mješta, u kojima se nastane, pa stoga da će biti podvrgnuti jedino onim teretima, kojima su podvrgnuti i starenici istih mjesta. Dogodilo se s vremenom da se mnogi pučani stali izdavati za poljičke plemiće, što je bilo na uštrb pravih plemića toliko poljičkih koliko i onih mjesta. Vlada je htjela ukinuti taj nered, pa je naredila velikom knezu Marku Zuljeviću da joj prikaže tačan popis svih poljičkih plemića, koji su se nastanili po raznim dalmatinskim mjestima. Zuljević je prikazao traženi popis, ali nije bio tačan, a vlada tada ne htjela više nijednog poljičkog iseljenika priznati plemićem. Oni su se tada obratili na poljički sto s molbom da se zauzme za njili kod vlade, te je novi knez Mate Mihenović prikazao tačan popis iseljenih plemića, a vlada im je odlukom 3. rujna 1799. priznala sve stare povlasti. 7. ■— Vlada je god. 1803. htjela da po svoj Dalmaciji, pa i u Poljicima, provede stavnju. Tim uopće nijesu bili zadovoljni Poljičani, a neki knez Mihanović i svećenik Štruić stali dapače prctiv te nakane vladine buniti narod ne samo po Poljicima, nego i po okolnim mjestima. Bilo je naregjeno da obojica budu uhapšena, ali ih nijesu nikako mogS naći, pa se je stvar tako rastezala sve do god. 1805. Te je godine buknuo opet rat protiv Prancuske, a u nj se uple^a i Austrija. Vlada je nato ponovno pozvala velikog kneza da sabere u Poljicima trista vojnika, koji će zajedno sa ostdim Dalmatincima poći na ratište u ltaliju. Protiv te odlule prikazali su Poljičani utok dokazujući, izmegju ostaloga, i to da oni nijesu nikad izlazili na rat vanka Dalmacije, osim kada su ono god. 1797. svojevoljno pošli u Mletke, pa stoga nole da ih se i sada ostavi na posadi, ma gdje bilo, u Dalmaciji. Bilo im je, istina, i to dozvoljeno, ali je megjuto sudbina Dalmacije, pa dosljedno i Poljica, bila već d'ukčije rij šena.