СРЂ

SLIKAR VLAHO BUKOVAC. Piše A. Vučetić.

I.

Prigodom, kad je Dr. Pero Cingrija navršio sedamdesetu obljetnicu svoga života, naš umjetnik Bukovac naslikao mu je portret, koji je izložen u dvorani općinskog vijeća u Dubrovniku. Mnoštvo posjetilaca divi se sada ovom remek-djelu našega Bukovca. Slika prikazuje Cingriju, gdje sjedi, u naj vjernijoj i jednostavnoj istini bez ikakva manijerizma, kojim se pomažu manje vješti umjetnici. Iz slike Cingrija se živ vidi u svojoj naj prirodnijoj pojavi. Slika je svijetla na svijetlom polju, u istoj dvorani izrađena, a ipak svjetlost na mesu osjeća se potpuno kao u naravi toliko, da svak ko je vidi poklikne: Eno ga! Ova nas prigoda pozivlje da kažemo nešto o životu i radu našeg umjetnika. Bukovac se rodio u Cavtatu, blizu Dubrovnika, 1855. god. Od djetinjstva pojavio se u njemu umjetnički dar. Otide u Ameriku, te vrativši se pođe u Pariz da uči slikarstvo u glasovitog slikara Aleksandra Cabanell-a, u kojega ostade tri godine, i imao je sreću da u prvoj godini učenja vidi jednu svoju sliku primljenu u Pariski Salon, odlika izvanredna za jednog učenika. Ta je slika srpskog predmeta i predstavlja: „Crnogorka na obrani", koju je on darovao biskupu Strossmayeru. To primljenje bješe u dobri cas i sretan početak za mladog umjetnika. Od 1877. do 1898., dok je živio u Parizu, svake godine po dvije njegove slike bjehu primljene u pariski salon. Ima još ljudi, koji se spominju njegove „Mala Crnogorka", koju je kupio knjaz crnogorski, „Madame Rathbone", „Contessa de Binagoreu", „Tri djevojcice čine tapecariju", „Mitropolit Ilarion Crnegore", „Plus heureux qu'unroi", „Crnogorka au rendez"ll >,