СРЂ

980

СРЂ. — SRĐ

dnog slugu da slijeđi dijete. Sluga dođe do kuće, a Oliva mu reče, da će doći sutra u dvor. Oliva dođe u dvor, te pred kastiljskim kraljem гебе caru rimskomu : „Ја sam vaša kći Oliva, po božjoj milosti živa, i ovo je rnoj sin, jedinorođeni kralja kastiljskoga." Nastane opća radost. Poslije velika veselja i svečanosti kralj se vrati s Olivom i djetetom u Kastiliju. Naj prije prof. Popović 1 dijeli dva polja: ■pisana književnost i nsmena knjizevnost. Razdioba ove pripovijetke (po Suchieru) u dva tipa ovaka je : pisana knjižcvnost ima dva tipa, a tako isto i usmena. Pisane književnosti prvi tip ima jednu versiju, t. j. Zivot od Olive lićere Jnliana ćesara od Krsta Ivanovića. Tu je Oliva sama odsjekla sebi ruke, jer su ocu naj draže bile. 2 Drugi tip pisane književnosti ima dvije versije, jedna je u glagoljaćkim spomenicima, a druga u ćirilovskim, po бет bi se prva imala zvati hrvatska, a druga srpska i bugarska. Hrvatska versija su „Mirakuli slavne deve Marie", po I. Brćiću, štampana 1507-1509. u Senju u glagol. štampariji Grgura iz Senja. Mirakul XI. sadrži legendu, koja je drugi tip naše pripovijetke, a prof. Maretić je naštampao u Jagićevu arhivu (VI. 428.). Popović je našao izvor ovome mirakulu u talijanskim „Miraculi de la gloriosa verzene Maria", u XI. glavi: „Соте la gloriosa verzene Maria ca(m)pa da molte insidie una fiola de uno imp(er)atore alla quale H era state tagliate le mane." Srpska versija nalazi se samo u djelima o bogorodičinim čudesima. Original ovoj versiji je Agapijevo Bt^Xi'ov wpaićxatov tf тђр.а, koje u III. dijelu sadrži ćudesa bogorodićina, a jedanaesto je naša pripovijetka. 3

1 у. Pavle Popović : Pripovetka o devojci bez ruka u srpskoj i jugoslovenskoj književnosti. Studija. Beograd, 1906. Izdanje Kraljevske Srpske Akademije.

2 Popović ispoređuje ovaj spjev sa talijanskima ove sadržine i zaključuje, da je naš spjev prijevod talijanske „Historia de la regina Oiiva." On doduše nije imao u rukama ovo talijansko djelo, ali je prvašnji zaključak veli — izveo po analizama Veselovskog, D' Ancone i Suchiera.

3 U Vukovim „Primjeri srpsko-slavenskoga jezika". Beč, 1857. str. 27. stoji: ,,Od pripovjedaka naj duža je prva (iina 12 lista i na svakoj strani po 19 vrsti), ali šteta što joj početak nije čitav, nego je prvi list odozgo predrt. Iz ovoga što je dolje ostalo vidi se, da je pred početkom crvenijem slovima bilo napisano, da je pripovijetka ova prevedena ot grčaskago jezika na slovenski (tako je jamačno i ostalo sve prevedeno s Grčkoga je-