СРЂ

СРЂ # SRĐ

ГОД- \/I ДУБРОВМИК, ir децембра 1 ОГ\7 Б РGod. VI. DUBROVNIK, i decembra 1 / . Вг.

NA CEJLONSKOME BRIJEGU. В. Đaja, pomorac — Biograd. Osvanu dan Svetoga Nikole. U četiri časa, na oba naša broda koja su se nalazila u pristaništu Pontegale, bilo je ustalo cijelo osoblje i spremalo se da izađe na obalu, udišuci jutrnji vjetrić koji donošaše miris vlažne zemlje. Niz dugo povijeno kokosovo lišće, cijedile su se posljednje kaplje blagodatne rose. Tice šarenoga perja prelijetahu i puzahu se uz hrapava debla visokog drveća; nebo plavo preliveno rumenilom, sa broda je izgledalo kao da dodiruje vitke šume na okolo pristaništa. Okolo pete ure, sa jednoga broda odbi se čamac put obale a nakon malo mu se pridruži i onaj sa drugoga našega broda. Oba su bila puna mrnara u lakim odijelima. Čamci zajedno stigoše do keja ; nekih dvadeset veselih i zdravih ljudi, iskociše na obalu, gdje ih dočeka Kuzma Makaranin, jer je u Point de Galle među svojim stanovnicim morao brojati i jednoga Dalmatinca. Mrnarska četa predvođena od Kuzme, stiže do jedne poveće kuće u predgrađu, sazidane na stubovima, u sredini prostranog vrta ograđena bambusovom trskom, uz koju su se uspinjale razne biljke šarenim cvijećem ; a naokolo same kuće, veliko lišće banana, dopiralo je preko ograde terase, koja je obuhvatala sve cetiri kućne strane. Naši pomorci zasjedoše na dugaćke klupe namještene duž cijele terase i dok ih Kuzmina domaćica posluživaše kafom i rakijom, oni razgledaše na okolo sebe imanje Makaraninovo koje on nazivaše: Kuzmin spahiluk. Kuzma je prije tri godine kupio ovo imanje, jer je volio vječito zelenilo i more; ali po moru nije htio dalje putovati. On govoraše da je lijepo po moru, G7