СРЂ

SLAVENTSKK KOLON'I.JE U ITALIJf ЦС9

red na ova zadnja tri mjesta, što su u sredini ! Jer o tome nema sumnje, i ova će mjesta ići istijem putem : što se više bude sirilo obrazovanje kroz talijanske škole, što se više budu naši kolonisti miješali sa svojim talijanskijem susjedima, sve više će se i talijanćiti, dok će i u njima nestati našeg jezika. To dabome neće biti ni za sam naš narod ni uopće za slavenstvo nikakva nesreća, ali opet ne može nam niko zamjeriti, što nekako s tužnim srcem na to mislimo : sad, kad smo našli i zavoljeli tu našu izgubljenu braću, biće nam još teže da ih opet za uvijek izgubimo ! S čisto naučnog gledišta pak mora se iskreno žaliti, što će tako nestati jedne vrlo interesantne etnografske oaze, u kojoj se može vidjeti, kako se uzdržava i razvija jezik, koji je sa svijeh strana opkoljen drugim narodom, i kako se s ovijem miješa ; zato bi baš trebalo i nastojati, da se ove kolonije što duže sačuvaju, pa bi u tu svrhu bilo potrebito da se u mjesnijem narodnijem školama uči i naš jezik. Naravski trebalo bi tada prije svega da talijanska vlada uvidi, da bi njoj samoj vrlo dobro došlo, kad bi u samoj Italiji mogla lako naći ljudi, što znaju i jedan slavenski jezik ; naprotiv štete ne bi joj moglo biti, jer, to se razumije samo sobom, naši su kolonisti prije svega Talijanci, koji vole svoju novu domovinu isto kao i starosjedioci, pa se s te strane ne bi ništa promijenilo, i ako bi oni malo više marili za svoj materinski jezik. U to njihovo narodno talijansko osjećanje ne smije niko s naše strane dirati, pa kad bi se i moglo — ali uvjeren sam da se ne bi nikako moglo — bio bi pravi grijeh, kad bi ko htio da ih odbije od njihovog talijanskog osjećanja : oni jesu i ne mogu drugo da budu već Talijanci, što govore u kući i porodici srpskohrvatski! Neka se u njih ugledaju Talijanci, što prelaze ispreko mora u naše krajeve ! Prije svega htjeli bismo dabome znati, kada su i otkle su ovi Slaveni prešli u južnu ltaliju ? Netom se radi o raseljavanju našega naroda, čovjek se i nehote sjeti Turaka, pred kojima je naš narod najviše bježao na sve strane; pa doista imamo raznih vijesti, da je nekako od polovice XV. vijeka dosta našega narođa prelazilo iz našega primorja u Italiju i tamo se naselilo u krajevima uz Jadransko more, gdje se je našlo ili gdje su mu dali malo^mjesta. Među tijenr_krajevima ne spominje se baš napose provincija Molise, ali kako se spominju Abruci, sjeverno od nje,