СРЂ

UKIDANJE DUBROVAČKE REPUBLIKE

103

Drugo sredstvo u svrhu predobivanja pristalica bješe ропаšanje Franceza prama nježnom spolu. Oni čili, okretni i ljubazni momci i oficiri tražahu poznanstvo Dubrovkinja, te predobiše mnoge za francesku stranku i neke оа onih gospođa i djevojaka, koje pripadahu porodicama stranaka nefranceskih. Odmah se sutradan 29. maja dozna, da su neki ratni brodovi ruski blizu Gruža. Sad započe na grad i okolicu navala Rusa i Crnogoraca, ruskih saveznika, pod vladikom Petrom. Nastane pljačkanje i paljenje. Ali glavni su krivci tog pljačkanja bili kmetovi dubrovačke vlastele i drugi seljaci, kojim se obećavalo da će biti oslobođeni od kmetovanja i drugo koješta.

Zidine. Kula Bokar i Manastir Sv. Marija.

Crnogorcima kumovahu osim Konavljana i Hercegovci i Kotorani pod svojim vođom Vojnovićem, Mnogi sa sela i zagrađa bježahu u grad, gdje se nakupi oko 4000 doseljenika. Vadika Petar nađe konak u Rijeci ribarici u dvorima Antuna Sorgo (koji se preseli u Pariz i godine 1807. izabrat je od senata poslanikom pred Napoleonom) a jedan malobraćanin izmoli od vladike da se ne pljačka Rijeka. Dubrovačka vlastela 1807. godine nastojahu, kao pravi patrioti, da spase republiku, ali sve bješe uzalud. * * * Tako započe januar kobne 1808. godine i dođe nedjelja 31. januara. Marmont (koji je 15. jula 1806. bio došao prvi put