СРЂ

ZDRAVST VENE ODREDBE U DUBROV. REPUBLICI 139

doniješe je neki vojnici iz Trebinja ; ali, hvala mudrim savjetima pomenutog liječnika, i ovaj put ne učini mnogo štete. Treba spomenuti, da je liječnik, prigodom ove kuge, propisivao ne samo odijeljenje okuženih, nego i uništenje robe onih, te bi od kuge umrli. U isto vrijeme biješnjaše kuga i na Koiočepu, gdje je bijahu donijeli neki mrnari, koji se kriomice iskrcaše na to ostrvo, a bijahu došli iz okuženih mjesta. Nu senat ustanovi uredbe, da se to unaprijeda ne dogodi, te zato god. 1436. — kad je kuga harala preko Pireneja — naredi, ako se pojavi na obalama jadranskog mora, da jedna lađa na troškove otočana a pod zapovijedi vlastelina jedri okolo otoka i čuva da ne bi kakav brod gdjegod pristao uz obalu. Ipak se god. 1437. ušulja kuga u Dubrovnik, a bijaše strašnija nego ikad. U sama tri rnjeseca bijaše grad opustio. Kako se ipak uza sve pomenute opreznosti uvukla kuga u Dubrovnik, pitati će kogod ? Evo kako. Radi prometa puštavala se u grad roba, otkle god došla, samo se čuvalo, da mornari ne dolaze u doticaj s pukom. Nije se znalo, da se bolest i samom robom širi, već se držalo, da se bolest prenosi samo ako okuženjak dođe u dodir s kime. I zato se i godine 1456. unese kuga u Dubrovnik jedtiim onrotom trgovačke robe, te ona pokosi 40 vlastele i okolo 500 drugih stanovnika. Vidljivi zavještaji i đanas postoje u Dubrovniku, koje su Dubrovčani ovom prilikom podigli, da pomoć u „Višnjeg s nebi" i Svetaca odaleče ovu strašnu pošast iz grada. To su crkva sv. Roka i ona na Dančama. I zaista u rrevolji čovjek iz dubine svoje duše zavapi: „Bože pomozi!" I odrnah, i ako je do tad bio najokorjeli grešnik, usne mu šapću : „Рагсе mihi Domine!" Ima pravo učeni prof. Gelcich, kad piše doslovce ovako : „ . . . e se anche questa volta non vi lascio dopo di se la traccia „spaventevole, che era solita di lasciare, gii e proprio la Provi„denza che si mosse a pieta di un popolo gia abbastanza „dilaniato." * („ . . . te ako i ovaj put ne ostavi za sobom strahoviti trag, koji obično ostavljaše, baš je Promisao, koja se ganu na milosrde narodu već dosta rastrganu"). * Istituzioni..." str. 44.