СРЂ

ZDRAVSTVENE ODREDBE U DUBROV. REPUBLICI 151

3. Gašpar Krivelari („Gasparus Crivellarius, medicus") rodom po svoj prilici iz Mletaka, a Vojnović veli iz Padove. * Osim liječnika bilo je u to vrijeme u Dubrovniku i kirurga (vidara) a ovi bijahu ujedno i brijači, ili brijači su služili u isto doba kao vidari i liječnici. Znamo stalno, da je u ovo vrijeme živio u Dubrovniku kao vidar i ovim liječnicima pomagao Andro Nikolin, Dubrovčanin („Andreas Nicolai, Barbitonsor Ragusinus") i neki Nikola Pokrivač („Nicolaus Pocrivaz"). Pomenuta dva trgovca malo mjeseca iza dolaska u Dubrovnik umriješe. Kako je vazda bilo ljudi opake ćudi, koji su brzi na zlo a i bez svoje koristi, samo nek je iskrnjemu šteta, tako i ovoga puta liječnik Krivelari upotrebi na zlo ovu zgodu te nakiti pisma u Mletke, u Pulju i po Dalmaciji, da su ova dvojica umrla od kužne bolesti. To je bila gadna laž i kleveta od njega izmišljena, da škodi republici. I zbilja s ovih pisama mnogi gradovi talijanski zabranjuju trgovinu s Dubrovnikom, kaonuti s okuženim mjestom. Ali ovim se ispitivanjem dokazalo, da su oni umrli od prirodne nemoći i to sasvim različite : jedan od boda (ponture) a drugi od vrbanca (risipjele). Teško je odgovoriti na pitanje: zašto bi on bio pisao ta zlobna pisma, jer i sami svjedoci nagađaju. Jedino znamo baš po njima, da je Krivelari bio čovjek na zlu glasu. Jedan svjedok veli, da ga je na to navela nezahvalnost i njegova opaka ćud („/' ingratitudine e sua perversa natura"). Drugi ga nazivlje : čovjekom rđava glasa i običaja („homo di pessima fama e costumi"). Treći kaže, da je on na sasvim rđavu glasu i da ima tri poglavite mane : da je suložnik, pijanac i igrač, a što je najgore, da je loš kršćanin („dipessima fania e nome con tre vitii: concubinato, ebrieta, e gioco, e sopra tutto ch' e pessimo mal Christiano"). Cetvrti veli: Bijaše

* God. 1676. biblioteka dominikanska bi umnožena knjižnicom koja je ponajviše sastojala iz medicinskih knjiga Krivelari iz Padove, liječnika u Dubrovniku. (Rad Jugosl. Akadem. XII.