СРЂ

ZA BIOGRAFIJU DUBROVAČKOG LATINISTE, SVEĆENIKA BRNJE ZAMANJE (9/Х1 1735. — 2/IV 1820.) DUBROVNIIv. Piše NIKO I. GJIVANOVIĆ. ^ivotom dubrovačkog svećenika, (prije Isusovca pa svjetovnog svećenika) glasovitog latinskog pjesnika Brnje Zamanje bavio se je izbliže pijarist otac Franjo-Marija Appendini u svojoj knjizi pod naslovom: ,,De vita et scriptis Bernardi Zamagnae, patricii Rhacusini commentariolum. — Accedunt ejusdem Zamagnae carmina ех editis et ineditis selecta et in IV libros digesta" (Jaderae 1830.) Zatim je Nikola Tommaseo sastavio kratak prikaz Zamanjina života i rada za „Galleria di Ragusei illustri" (Ragusa, Pier-Francesco Martecchini 1841.), kojega je prikaza prijevod donio dubrovački „Slovinac" god. 1883. (u br. 25.). Dalje valja napomenuti Ljubićevu bilješku o ovome Zamanji u „Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia" (Vienna 1856.), pa i vrlo lijepu raspravu protesora dra. Đura Korblera „О Kunićevu i Zamanjinu latinskom prijevodu Teokritovih pjesama" (U 164.toj knjizi Rada jugosl.'Akademije zn. i umjetn. Zagreb god. 1906.). U ovoj su Korblerovoj radnji na prvom mjestu pribrane viiesti o životu Zamanjinu u ono vrijeme, u koje je ovaj pjesnik bio zaokupljen prevođenjem grčkog bukolskog zbornika. Te opise života Zamanjina, koji su više ili manje nepotpuni, u stanju sam da nešto bolje popunim, te gdje i gdje ispravim, a to pošto sam našao nekoje zanimive i važne životopisne podatke o Brnji i njegovoj obitelji u rukopisnim knjigama dubrovačkih arhiva : parokijalnoga gradskoga i onoga stare dubrovačke nadbiskupije. * Ovdje na početku ispraviću jednu neispravnu vijest, koju smo do sada sretali počevši još od Appendinija, a tiče se imena oca našeg pjesnika; pjesnikov se, biva, otac nije zvao Marko (koje je ime u starome Dubrovniku imalo i oblik „Martolica"),