СРЂ

20

СРЂ. — SRĐ.

Što ti sunce na uranku baca, Zašto zoveš i nadišeš pjesmu, Za poletom zašto život mamiš ? Vaša lijepost na goru mu tugu, Samo mrca može da usreći. Vaša pjesma, uzdisanje sveto, Da mu bude tihijem opijelom. Srce tužno ojađelo tuži, Kopa, traži otetu odoru I preklinje sa Sniježnice vilu, Da mu kaže, što čuvarka budna Popustila negda Pavlimiru, Da grad zgradi, gdje stolova slava, Kada Francez morao je doći, Te uništit što je sveto bilo I vilinjem samom bezakonju. Gdje je slava, pusta slava, Mog naroda drevna tečevina Krvlju, znanjem i mukom oblita? Gdje ognjište, otknd u sviiet prvo Glas jezika sa gudala suknu I pokadi domovini drume Kuda Hrvat sa Srbinom šeće I živ ponos svom' narodu čuva ? Gdje je barjak, da zavrće suzu Iz daleka niz pomorca lice, Zoveć hitno uželjelog muža, Mlada sina, osamljenoj ženi Za čas onaj, što ga ljubav dava? Gdje su topi, brodi, bogomolje I vlastela, bogato pučanstvo . . . ? Samo bršljan, gle, bedemom plazi, Gdje je, gdje je Dubrovčanin stari ? I sve prođe! Uspomena samo Još nad gradom lebdi pustim, Tužna spomen, usisana Od djeteta na majčinu krilu,