СРЂ

U PRIRODI... [HUMORESKA] ZAGREB. R. DEVIDE-MARIJAN. Tdeja, da mi je bar kakova ideja! Čitavo već poslije podne razmišljam, ali badava; ne mogu da se sjetim sadržaja, koji bi mi dobro došao za pripovijest koju moram sutra predati uredništvu. Jadan ti satn ja! Danas, kad je Četvrtak pretili i vas se svijet zabavlja, treba da morim svoj mozak književnim radom. Gospodin se je Talasinski (to mu je bio pseudonim) uzrujano šetao po sobi, zatim je sjeo na stolac i zarinuo svoje duge, tanke prste u bujnu crnu kosu : — Ideja, ideja ! da mi je bar kakva ideja ! U to uđe njegova žena obučena na odlazak i, videći svoga muža zamišljena, nasmiješi se i htjede da na prstima potiho ode; ali na to se on okrene. — Kuda se spremaš, Vjerice ? — upita je. — Idem do tetke Jule, ajde i ti sa mnom. — Toj dosadnoj babetini da idem! Šta ti pada na um ? Imam pametnijega posla ; a kad ga svršim poći ću u Tuškanac.* — Ali, dragi Mirko, zašto si danas tako otresit? — Oprosti, draga Vjerice, nekako sam zlovoljan, nu i to će proći u Tuškancu. — Ostaj mi zbogom, dragi Mirko! Ali čekaj, moram da skinem sa tvog čela oblak zlovolje, — i ona priđe k njemu i topli cjelov tisnu na njegovo čelo. Čuvstvenoga poetu toliko je ganula nježnost lijepe mu ženice, da se nije mogao svladati, a da je žarko ne zagrli. — Dosta dosta ! — branila se ona, hoteći se oteti njegovoin zagrljaju; ali dakako sve od šale, a pri tom se smiješila lukavim smiješkom, koji je Mirku govorio : Oh da znadeš kako

- Tuškanac je perivoj u Zagrebu.