СРЂ

о narodntm običajima u vezi sa biljem.

je zdravlje u kući kod sviju, a na staje meću, da ima dosta hrane te godine. (Ratari). Na Đurđev dan, rano prije zore, idu djevojke na rijeku te se kupaju i skaču sa vrbe ili sa graba i uz to govore: „Nad vodom sam, vodiće me" ili „па grabu sam, grabiće me" (Topola, Jasenica, Šumad.). U oči Đurđeva dana spremi se jedan čist lonac vode i metne se u nju čuvar t. j. jaje, koje se prvo oboji па Veliki petak (ili Veliki četvrtak — kako gdje) a i ove trave, koje su brane na Biljani petak: kopriva, bijeli luk (luk češanj), selen, pelen, vrba, topola, kopitnjak, strašnik, omiljen, drijen, odoljen i zdravac. Taj se lonac metne pod ružu u bašti da preuoći, i sutra dan svaki od ukućana, kako ustane umije se tom vodom a negdje se i kupaju tom vodom. Sve to čine radi zdravlja. (Okolina Biograda). Taj sud sa vodom i travama zove se mantafa. Ovaj je običaj po Srpstvu jako rasprostranjen, jer ga spominje i Bor. Stanković (u Starom Jevanđelju) iz Vranje, a i u narodnim pjesmama ima često traga o tome. Po negdje se zove manštraja ili maštrafa. Tako n. pr. ženska narodna pjesma iz Hercegovine (Vukova Zbirka. 259.) veli: „Poručila Ana Đuru : dođi doveče, Svila sam ti zelen vijenac ruže rumene, Stavila sam u maštrafi, da ne uvene, Ako bi ti uvenuo, ne bud do mene." Izjutra, prije sunca, na Đurđev dan, nađe se zaseban struk kukurijeka (takav struk, što usamljen stoji, zove se: jedinjak), pa se izvadi njegov korjen i od njega se parče umetne (velikom iglom) konju pod kožu i zaveže svilom, da bi ostao uvijek zdrav, ili ozdravio, ako boluje. (Rudnik). Istog dana beru kukurek jedinjak, mnogocvjetni đurdevak i povratu, pa pomiješaju i pelina, te daju stoci, da ima dosta mlijeka (Jasenica, Sumad.). U oči Đurđeva dne uzmu se grančice od drena i prave se od toga krstići, koji se meću па kuće i zadjenu u kapije od domova i vrtova, da ukućani budu zdravi kao dren, a u vrtu i u vinogradu da bude sve rodno (Topola, Stragari). Na Đurđev dan ljuljaju se o dren, da bi bili zdravi kao on (Bosra).