СРЂ

PRIBIN А

87

Zar vuk da plahom robuje jagnjetu? Muška rne snaga postavi visoko. Kraljeva meni kruna — ne djetetu!" To čovjek reče i čedo probode. S plaštem na plečim, mačem u desnici, S krunom na glavi pod triemove ode. Pred narod stupi i velmože. Grmnu: „Čujte me! Kralj sam. Ko div jak sam, kao Litica, kojom vihor još ne drmnu. Ne pitaj dugo... Drznicima jao!" II. Lvozden mi ruke dignut će visoko " Hrvatski priesto. Kličem dušmaninu Glavu za glavu i oko za oko! Proć ću ko vihor i oluja povrh Dušmanskih mora. Zastavu ću našu Najviše gore ponijeti na vrh. Biti ću silan, pravedan i velik. Što dosad bješe gnjila, mjed i drvo, Nek bude od sad kremen, granit, čelik! —" Dvor i puk šuti. Led je u dušama. Sijedi župan ka silniku prišo. „Đrž', kralju! Prut taj prelomi pred nama" Kralj šipku prima. Napinje se; bori S tankim se prutom. Žari mu se lice. ,,Da. Jak ti bješe, al sad — župan zbori Ko čeda pest je šaka ubojice."