СРЂ

SRĐ.

Početak XIX. vijeka, kad Francezi 1806. g. zapremiše Dubrovnik, donese promjenu i apoteci. Kad je 31. januara 1808. u ime generala Marmonta njegov zastupnik, pukovnik Delort, pročitao u senatu odluku ukinuća republike, odlučena je i sudbina javnih zavoda u Dubrovniku, jer je za njih trebalo da nastane mijena;toje isto bilo i sa ljekarnom. Delort proglasi i imena članova novog prevremenog odbora, koji su imali riješavati građanske sporove u ime Napoleona, Cara Franceza, Kralja Italije, a to su bila dva vlastelina i dva pučanina, biva: Niko Nikov Pozza, Jako Natali, Pero Stulli i Antun Chersa a njima su bila dodijeljena još trojica. Te godine 1808. ponudiše se ljekarnik Mato Šarić i njegova svojta, Mato Vocativo, da će kupiti apoteku; te je sklopljena pogodba 25. aprila 1808. Tom je prilikom zastupao odbor Niko Nikov Pozza tanquam depntatus (kao odaslanik odborov). Pogodba je bila ugovorena i za pokućstvo i za lijekove i za đragocjene vaze i za dugove, koji su imali biti isplaćeni apoteci a cijena je bila od nekoliko hiljada dubrovačkih dukata Najvišu vrijednost imale su vaze i naspomenuti dugovi. Vaze su od nekoliko vjekova a starije su vaze od XV. ili XVI. vijeka od vrlo cijenjene Faience. Starije su one vaze koje su gotićke. Vaze su bijele sa modrim ornamentima a veće nose obilježje, Domus Christi, t. j. Isukrsta, koji na ramenima poteže krstacu. Pogodba je bila napisana u knjigu republike Diversa cle Foris te godine, koja se nalazi u sadašnjemu dubrovačkomu arhivu. Pogodba je napisana talijanski s uvodom i završetkom latinskim i potvrdio je general Clausel. Tada se vlada obvezala da će za bonicu i nahodište nabavljati lijeke samo u ovoj apoteci. Isprava nosi potpis Pozze, Sarića, Vokativa i kanćelijera Micliael Antizza. Ovoj je pogodbi dodata i naimovna pogodba za sadašnja pomješća apoteke. Na ovoj drugoj ispravi potpisan je isti Pozza i kao municipalni pristav, koji zamjenjuje načelnika, potpredsjednika bonice i nahodišta. Vocativo poslije ustupi svoja prava Sariću. U drugoj polovici XIX. v. ova je apoteka slavila zlatno doba, jer je bila padalište vlastele, književnika i saradnika ondašnjeg književnog „Dubrovnika" i „Slovinca", kao Meda Pucića, njegova brata Nika Velikoga, Bepa (Joza) Bone, prof. Frana Grgurevića, Dr. Iva Kaznačića, Luka Zore, Pera Budmani, kan. Stijepa Skurle, popa Lovra Kukuljice, popa Antuna Kazali-a i ost. Apoteka je još sada gosp. Mata Šarića, poznatog u svim našim krajevima kao rodoljuba, potomka prvog Sarića, koji je kupio nju od franceske vlade.