СРЂ

t Dr. VALTAZAR BOGIŠIĆ 123 Govor A. P. Bratića: Tužni plemeniti zbore ! Sada kad nam se po Đurđevu danu zeleni zelena trava i kad nam priroda svoje uskrsenje javlja, dunu nam svijeće, jedna po jedna kao no u hramu u Veliki petak i već se ugasila zublja po kojoj svijetli bismo! Ugasila se zublja, ogromna i jedinstvena u sveslovenstvu našeg Gospara Balda više nema ! Njegovu slavu samo jednom rijeci možemo protumačiti, onom riječi što je u divnoj Galleria degli uffici ukresana italijanskom velikanu: Tanto nomini nullum par elogium! 0 ovom Velikanu, poznatu učenom svijetu od Urala do Dunaja, od lednog Arhanđelska do starovječnili hridina bijelog Dubrovnika i do slobodnog igala Crnogorskoga Bara, o ovom Velikanu, kom su odavale poštovanje Akademije vasionoga svijeta pa i dalekog Japana, o njegovu slavnom radu i đjelovanju nije da govorim, jer što god bi rekao preslabo bi bilo! Rijet mi je samo da kršten na ovom kladencu naše Nikoljine Crkve proslavio se radom, poštenjem, umom, karakterom, karakterom kome se i najjači pokloniše. Bio je svijetu pravi veliki sveštenik nauka juridičnijeh, filozofskijeh i literarnijeh. Njegov je rad bio čudo ustrajnosti. U njemu odjeknu ona „mens sana in corpore sano" — kako na crni glas o njegovoj smrti opazi gosp. prof. Vučetić. Kao što je bio divan u radu, tako je kroz vas svoj vijek kaonuti plemenita duša, bio vjeran osjećajima, običajima i naukama koje je od djeda Balda i oca Vlaha naslijedio i naučio. I u tomu je bio čudo nepokolebijivosti, ma da prepun radnje i u svjetskoj bujici kad nain se nameću tuđi nauci, koje mi ni naš narod ne priznajemo u našem domu. On ostade vjeran osjećajima svojijeh djedova. Samac na Cvjetnu nedjelju dođe na Senjsku Rijeku ondje gdje ga mladića stigne prva nezgoda na političkom polju. Tu ga mladića uhapsiše cijeneć ga političarom. Tu i umrije, sam, ne daleko od svoje mile domaje. Ali nađe utjehu u onoj bella immortal benefica fede.