СРЂ
152
СРЂ — SRĐ.
rast težine leptirovih licinaka u atmosferi punoj ugliene kiseline". — Ako „spore" nekili gljiva i bakterija mogu za duže vremena uzdržati život u prkos vrlo niskoj temperaturi, to može samo znaciti, da ih je priroda navlaš oružala osobitom otpomom snagom i strukturom, da se mogu održati i ondje gdje druga živa bic'a ne mogu, nipošto da nema i kod njih izmjenjivanja tvari, cije „potpuno pomanjkanje" u ostalom nije mko eksperimentalno đokazao, a mucno da se može i dokazati. Kako vidjesmo, već sama cinjenica da kristalu manjka pomenuto izmjenjivanje materije, dostatno je da pokaže, kako između njegova prividnog života i života organizama postoji temeljna razlika, koju naknaditi ne mogu sve druge analogije, što ih navode Schron i Lehmann. Jedna od takovih bila bi: „borba za život" koja bi se ocitovala u pojavima " opulacije, рирбапја, samodijeljenja, t. zv. polimorfizma, a osobito gibanja. Gibanje je doista očima naj upadnija pojava života. U istinu sve što živi kreće se, ili barem mora da ima sposobnost pa bilo u zametku, da se može kretati, pa ocitovalo se to kretanje u pojavima klicanja i rašćenja, kao kod biiina, ili u micanju s mjesta na mjesto i ina6e, kao kod životm Ali ne sve što se kreće — živi. „Kretaaje kod živog bića ne mo 1 slijedit, ako organizam ne doh'ie energije s dvora primanjem hrane, ali on vlada pretvaranjem t. zv. napetne energije u aktivriu energiju, dočim kod gibanja kristala energije stupaju u djelatnost nezavisno od jednog principa što bi nad njima vladao". Kopulacija, to jest stopljenje dvaju individua u jedan jednolik individuum, događa se i kod živih bića. Ali u tome sluбаји, kako dobro primjećuje isti Dr. K, nije jednakost dvaju indiviđua, kao što to biva kod kristala, nego je uprav njihova nejednakost uzrok njihova sastanka i spojno sredstvo njihova prolaznog ili trajnog sjedinjenja, ko što se to opaža kod konjugacija infuzorija ili kod dvaju spolnih stanica u oplođenom jajetu. Spajanje dvaju jednakih, prvobitno razdijeljenih jedinica, na na6in što bi odgovarao spojenju dvaju kristala, spada u naj veće rijetkosti: sam Lehmann veli da se to u opće ne dogada. („Natur und Schule" 1907, sv. 3.) U pogledu uzroka pupčanja i samodijeljenja (Knospung u. Selbsttheilung), t. zv. generacione izmjene (Generationswechsel)