СРЂ

156 СРЂ. — SRĐ.

nikakove koristi, t.rebalo je također da se boji, da i njegov rad ostane bez željenib posljedica, kad bi se u Italiji osjetila premoć JVancuske. Po njegovom je nazoru bilo to za narodne aspiracije isto tako kobno, kao vlast Austrije u Italiji. Zato, netom se povratio iz Plombieres-a, stupi u dogovore s La Farina, predsjednikom Narodne Udruzbe, da tako priveže uz sebe to draštvo, razgranjeno po cijeloj Italiji, te u njemu nađe potpore protiv ambicije Napoleonove, kako u Napoleonu bijaše našao saveznika proti Austriji. Osim toga pobrine se i za narodnu vojsku, pozivajući u Piccolo Corriere talijansku mladež da stupi pod zastave. Garibaldi-ju povjeri zadaću, da sastavi čete dobrovoljaca. Ovaj se primi odmah tog posla, stade sakupljati i po vojničku uređivati i vježbati dobrovoljce, od kojih sastavi onu hrabru četu, te u svim kasnijim zgodama igraše toli važnu ulogu. Kako bijaše pronicava duha, uvidi odmah, da je Napoleon pogibeljan saveznik. Tu svoju bojazan očitova Oavour-u, a u svojim Uspomenama ostavi napisano: Nemam pouzđanja u našega saveznika, ali nas nevolja sili da ga trpimo. Nekoliko redaka niže piše : Valja se stidjeti, ali istinu treba reći: uz Napoleona se ide smjelo u rat, bez njega se o rata niti nesanja! Ma da takovo bijaše raspoloženje Graribaldijevo prama Napoleonu, prihvati se posla, uvjeren, da će narodna ideja ipak pobjediti. Sto bi bio ucinio, da je samo mogao i sumnjati o zaglavama u Plombieres-u ! Cim se više primicao osudni cas, tim je hladniji i oprezniji bio Cavour, ne tako Viktor Emanuel, a još manje Napoleon. Primajući Napoleon na novo Ijeto 1859. diplomatski zbor reče baronu Hiibneru, austrijskom poslaniku, da u velike žali, što odnošaji između Austrije i Francuske nijesu tako srdačni kao prije, ma da su njegovi personalni osjećaji prama austrijskom caru ostali isti. Hflbner protumaci ove rijeći tako, kao da Napoleon želi, da se uspostave prijašnji dobri odnošaji između Beča i Pariza. Diplomacija evropska ne protumači tako Napoleonove riječi, koje na bursi izazvaše ogromnu uzrujanost, jer svak predviđaše skori rat. Razumljivo je da se s naj većom napetosti iščekivaše otvor sardinske komore, jer se svak nadao, da će u prijestonoj