СРЂ

162

СРЂ — SRĐ.

ultimatum. Toga se dana sastane komora na izvanrednu sjednicu. Oavour pokaza, da je Pjemonat bio u svemu popustio Austriji; da ova zahtijeva jedino od Pjemonta razoružanje, a ta se mjera po englesko-francuskom ugovoru ima protegnuti i na ostale velevlasti, dakle i na Austriju; da je Austrija otezala da se pravdala i nagađala, da steče vremena za pripreme, a sad, kad je spravna, da traži zadjevica s Pjemontom; da je Pjemonat spravan na svaki događaj; zamoli napokon komoru, da kralju povjeri neogranicenu vlast, a narodnim zastupnicima preporuči da i dalje, kao do sada, neokaljanu sacuvaju čast talijanskoga imena. Nakon burne rasprave prijedlog Cavourov bi usvojen sa 110 protiv 44 glasa. Sjednica je bila baš dovršena, kada austrijski odaslanici dođoše da ministru izruče ultimatum , zahtijevajući odgovor u tri dana. 26. aprila dobiše od kralja negativan odgovor. Otprativši odaslanike reče Oavour svojim prijateljima; Kocka је pala; u povjesti smo obilježili novu epohu. Istoga dana posla Nepoleon u Beč poruku, da će smatrati prijelaz austrijskih vojnika preko Ticina kao navještenje rata Francuskoj. Kad je nadvojvoda iVIaksimilijan, 17. aprila 1859., krenuo za uvijek iz lombardsko-mletačke kraljevine, sakupi u svoje ruke svu civilnu i vojničku vlast nesposobni general Gyulay. Njegovo je prvo djelo bilo proglašenje podsadnog stanja u cijeloj kraljevini. Ratni plan Austrije bio je provaliti odmah u Pjemonat i uništiti jednim mahom sardinske čete, još prije nego se sjedine s francuskom vojskom. Ako taj plan ne bi uspio, imale su austrijske čete osporiti udruženje savezne francuskosardinske vojske, osvojiti Turin, zastrašiti cijelu zemlju i ratovati isključivo na pjemontskom zemljištu. S nesposobnosti generala Gyulay-a ne uspje ni prvi ni drugi ratni plan. 1 28. aprila upravi Franjo Josip I. proglas na svoje narode, u kojem izjavi, da je bio prisiljen trgnuti mač protiv sardinskog kralja, te izjavi nadu, da ga konfederacija njemačka ne će zapustiti u toli kritičnom času, kad stupa na bojište kao predstavnik političkog mira i reda protiv buntovničkih aspiracija svojega neprijatelja. Proglas kralja Viktora Emanuela, upra1 Gynlay sam bješe uvjeren da nije sposoban za vrhovnog zapovjednika vojske, te ne šćaše se spočetka primiti te časti. U.