СРЂ

1П6

СРЂ. — SRĐ.

biciji, ili da Francuskoj steče novih držina, već da pomogne hrabrom talijanskom narodu do žuđene slobode. Zatim je pozivao stanovnike cijele Italije, da se sakupe pod zastave Viktora Emanuela, ponavljajući svoje obećanje ućinjeno prije odlaska iz Pariza, da ne će mirovati, dok Italija ne bude slobodna od Alapa do Adrije. U svojem proglasu na Lombardane Viktor Emanuel priznade ogromne žrtve, te je bila učinila Lombardija, da joj bude napokon moguće postaviti se pod bijeli križ od Savoje. Ori svečano obeća, da će se svojski zauzeti, da u zemlji zavlada red i blagostanje, te da će se uz svojega saveznika boriti dok Italija ne bude potpuno slobodna. Magistrat Milana pozva odmah Viktora Emanuela, da u svoje ruke primi svu vlast, uvjeravajući kralja, da Lombarđani imaju samo jednu želju, da budu njegovi podanici; da su to pokušali već g. 1848., ali da im se želja nije bila ispunila, tako da je rad ovog pokušaja trebalo tijekom jedanaest godina da podnese svakovrsna nasilja. Viktor Emanuel imenova na to generala Castelborgo vojničkim zapovjednikom grada, no naskoro ga zamjeni pravnik Vigliani. Na uzmaku prama rijeci Mincio Austrijance nijesu gonili saveznici, kojima je bila naj viša briga da prate njihove kretnje. Jedino između Garibaldijevih dobrovoljaca i Urbanove divizije dođe do sukoba kod Seriate i Tre Ponti. Kako Austrijanci ostavljahu lombardske gradove, tako se oni jednodušno izjavljabu za Viktora Emanuela. Austrijska vojska, koja je sada stala pod direktnom upravom cara Franja Josipa, bijaše pojacana četama iz srednje Italije, Istrije i Dalmacije. Tako ojačana bila je obezbjedila sebi prijelaz preko rijeke Mincio, gdje je namjeravala da ponudi odlučnu bitku. Ali i Garibaldijevi su lovci bili dobili pojačanja, jer u njihove redove stupiše dobrovoljci sa svih strana. Njihova je nakana bila da se združe s Apeninskim, lovcima, koji stajahu pod vodstvom Malechinija. Međutim se približavaše i peti odio francuske vojske. S njime bijahu i toskanske redovite čete i dobrovoljci, tako da su sastavljali po svojem broju posebni odio vojske. 24. su se juna Francuzi primicali, da razvide stanje neprijateljske vojske. Iznenada se nađoše pred Austrijancima,