СРЂ

СРЂ — SRĐ.

Pri koncu mjeseca juna đođoše također Marke i Umbrija opet pod papinsku vlast. Daleko su sretnije bile Bologna i Romagna, gdje ne uspije restauracija stare vlade. Viktor Emanuel bio je imenovao svojim namjesnikom Maksima D' Azeglio, komu pođe za rukom pomesti racune papinskog dvora. VIII. Nakon dogovora od Villafranca jasno se pokaza nesuglasje u politici f'rancuske i Pjemonta obzirom na srednju Italiju. Francuska je zahtijevala da se zaključci od Villafranca potpuno izvedu, te s toga nije pristajala na sjedinjenje srednjo-italskih pokrajina uz Pjemonat, nego je hotjela da se po duhu ugovora potjerani vladari uspostave u njihova prava. Pošto je između cara Franja Josipa i Napoleona bilo uglavljeno, da strane vlasti ne će podupirati restauraciju, hotio je Walewski da svali na Sardiniju tu neugodnu zadaću, a s druge je strane Austrija kušala, da što više plaćenika sakupi pod zastave protjeranih vladara. Ruska i Pruska bile su za restauraciju, ali se opirala Engleska, gdje je ministarstvo Russel-Palmerston bilo za sabaudsku monarhiju sjeverne i srednje Italije. Cavour, koji je već bio iskusio, kako se malo može racunati na simpatije Engleske, preporućivaše patrijotima, da se svojim odlučnim i čvrstim ponašanjem nametnu javnom mnijenju Evrope. Napoleonovo je držanje bilo doduše zaustavilo za čas veliko djelo narodnog oslobođenja, ali ga nije mogao zaprijeciti, jer su Talijanci bili došli do uvjerenja, da bi bilo odzvonilo za uvijek svim nastojanjima za slobodu i ujedinjenje domovine, kad bi se zaključci od Villafranca izvršili u potpunom opsegu. Talijanskoj bi konfederaciji, kako ju je sanjao Napoleon, sudjelovala i Austrija za Veneciju, a to joj je mogao pribaviti u talijanskoj politici onaj uticaj, te ga je imala prije rata. Stoga Dabormida izjavi već 23. jula, da Sardinija ne će učestvovati u konfederaciji, već da će na budućem kongresu štititi zahtjeve onih pokrajina, koje bi se izjavile za sjedinjenje s Pjemontom. Prva posljedica od Villafranca bijaše, da je kralj morao opozvati svoje komesare iz srednje Italije. Prvi bude opozvan D' Azeglio iz Bologne (15. jula). Premda bijaše nekoliko dana