СРЂ
206
СРЂ. — SRĐ.
Pallieri trebalo je također da ostavi Parmu. U svojem proglasu pohvali razborito ponašanje svih stanovnika u tako kritičnim prilikama, pak nadoda da svojim zamjenikom ostavlja odvjetnika J. Manfredi. Ovaj odredi, da se komiciji od Parme čim prije sastanu, e da se izjave, da li pristaju uz Pjemonat ili ne. Nastajni je sastanak narodnih komicija u srednjoj Italiji zadavao briga i diplomaciji i javnom mnijenju ne samo Italije, već cijele Evrope. Osobito se napeto izgledalo, kakovo će stanovište zauzeti Pariz, jer je svakomu bilo poznato, da je Wale\vski očiti zagovaralac restauracije u smislu ugovora od Villafranca. I ako se je Cavour povukao s političkoga polja, imao je u svojim rukama sve niti pokreta, te je iz Turina neprekidno preporučivao patrijotima, da se odlučno drže. Vlada se međutim ne pokaza baš naj odlučnija. Napoleon, u čijoj politici nije bilo ni sjene iskrenosti, nagovaraše potajno vladu u Turinu, da živo radi i agituje za nastajne komicije. Vlada se naprotiv opiraše tomu, hoteći da odluke budu pravcata izjava narodne volje. Bolje shvatiše provizorne vlade u srednjoj Italiji postupanje Napoleonovo, jer im je bilo poznato, da mu ne bi bilo baš osobito neugodno, kad bi ugovor od Villafranca ostao mrtvo slovo. Toskanska se assemblea sastane 11. avgusta u Firenci, u liistoričnoj dvorani od Cinguecento u Palazzo Veccliio. Netom se assemblea konstituisala, postavi markiz Lovro Ginori prijedlog, da se dinastija Lorenska ne može niti natrag pozvati, niti opet primiti. Pošto se u sjednici od 16. istoga mjeseca otvorila rasprava o ovom pitanju, iznese pravnik Andreucci uzroke, s kojih je valjalo primiti prijedlog. I zaista se svi članovi, 168 na broju, izjaviše u smislu predlagaoca. U istoj sjednici iznese zatim markiz Jeronim Mansi drugi prijedlog, da se sudbina Toskane uredi na način, da postane integralnim dijelom talijanskog kraljevstva pod konstitucijonalnom vladom Viktora Emanuela. 0 ovom se prijedlogu povede rasprava u sjednici od 20. avgusta. Giorgini razvi veoma učeno sve uzroke, s kojih je nacijonalna stranka bila postavila taj prijedlog, te na sveopće odobravanje istakne zasluge Sabaudovaca od Emanuela Filiberta do Viktora Emanuela. Toj je historičnoj sjednici bilo nazočno