СРЂ

210 СРЂ. - SRĐ.

elemenata. U Parmu se, 5. oktobra 1859., iznenada povrati general Aviti, pođlo oruđe okrutnosti Karla III. Njegova sama nazocnost toliko razjari svjetinu, da ga vlada uhapsi samo da ga ukloni od veće pogibli. Aii svjetina sjetivši se namisli vlade, stade jurišati na zatvor, osvoji ga i usmrti generala. Kad su upravitelji srednjo-italskih pokrajina raspravljali o regenci, činilo se, da će sve propasti s nestrpljivosti Garibaldi-ja, koji je bio spravan da provali u papinsku državu. Cipriani, Ricasoli i novi toskanski ratni ministar Cadorna 28. se oktobra sastadoše na dogovor. Oni odluciše, da se odmah ponudi regenca princu od Carignana, te istodobno da se zamoli kralja, da djeluje na Fanti-ja i Garibaldi-ja, pošto bi njihova prenaglica lako mogla naškoditi interesima srednje Italije. Viktor Emanuel odobri pitanje regence, tim više što bi se tako osjetila namjera Napoleonova, da suprugu kraljeve kćeri Klotilde, princu Napoleonu, podigne u srednjoj ltaliji prijestolje. U smislu prihvaćenih zaglavaka, kralj se obrati također i na Garibaldi-ja, moleći ga, da za sada zapusti svoj plan. Garibaldi, pozvan u Turin, pokori se, i ako nerado, kraljevoj volji, ali postavi kao uvjet, da Cipriani ostavi svoje mjesto. Taj je kategorični zahtjev generala, kojemu se kralj ne mogaše oprijeti, bio neka vrsta osvete, jer Garibaldi nazrijevaše u Cipriani-ju naj većeg protivnika svoje politike. Kad se Cipriani povukao, ponudi Romagna Farini-ju, diktatoru Modene i Parme, neogranićenu vlast, dok princ Carignano ne preuzme regencu. Saslušavši mnijenja naj viđenijih lićnosti u Romagni, Modeni i Parmi, stopi Farini te tri pokrajine u jednu pod imenom Emilijskih pokrajina. Na upravu pozove predstavnike iz svih triju pokrajina, pobrine se za poboljšanje financija i zakonodavstva i za preustrojenje sveučilišta, osobito želeći, da ono u Bologni dođe do prijašnjega sjaja. Predstavnici Austrije, Francuske i Sardinije 10. avgusta potpisaše u Ziirichu ugovor mira na temelju preliminara od Villafranca. Tako bude određena sudbina Lombardije koja postade integralnim dijelom sardinske kraljevine. Regenca princa Carignano naiđe na veliku protivštinu sa strane francuskog cara, koji izjavi, da bi taj korak mogao lako upropastiti ne samo Pjemonat već i cijelu Italiju, svakako da