Студент

а b с

Ворислав Радовић, песних бли ставв фразе и витке мисли, ппак пара утисак својим свезналаштвом. У поеми „Антенора (Књижевност 12) читави стихови су стаггистика имена нз ритерсхих епова и звучно поетско витезовање. Примера тушта н тма: ево једнога „Боке дељи Абати, Ганелон, Трибалдело Буозо да Дуера, ђави дел Солдањер осушени им образи...“ Нису лн и ови стихови помало осушени.

У загребачким „Круговима" 6р. S —lo професорски хладно и тврдоглаво, Предраг Шлавестра иввршио Зе „смотру" и сечу српске млађе послератне лирике. Немајуђи слуха за све оно што пишу л,уди изван његове и н>име назване „несрећне генерациЈе“ и све што није мостарски трубадурски залет, он је заборавио читав псснички подмладак. Међутим, Ристу Тошовића и Изета Сарајлића који су (ако већ мора да се сврстава) више босански песници, објавио је и фаворизовао слабим песмама. Најзад, време је да се Мира Алечковић и Ристо Тошовић не чине двоструко младим и насушним песницима кад су се они већ заакадемчили и замрзли у манир. Зашто да полемишемо са „Савремеником 1 ? Какве би користи могла да има књижевност од џафтања у утата-стилу: „Моја је естетика боља од твоје, а а, јесте бо-лл.“ „Нисмо деца“ (О. Давичо: „За целовитог човека" Књижевне новинс бр. 1).

КО КАЗЕ ДА СМО ДЕЦА, ТО БАС НИЈЕ НИСТА ТАЦНО. RISTO TOSOVIC I ВЕОGRADSKE TRAMVAJDŽIJE Književni kritičar beogradske »Politike« Ri&to Tošović izazvao ie veliku zabunu u redovima beogradskih tramvajdžija unapredivši junaka Konstatinovićevog romana »Daj nam danas« beogradskog tramvajdžiju Eduarda Krausa u ukrotitclja lavova. Mnogl od njih žive u velikom strahu da Tošović na volšebni način ne zameni njihovu sigurnu ! mirnu profesiju.

Zastanem snužden na ulgu ulice voljene žene pa dugo tražim stope: kuda je Ша ona. Bagremi drugovi stari teše i hrabre mene. devojka neka baci karanfil sa balkona. Sve je tu isto kažem (čuj & most pa se smeje) al ona koju volim kud je otišla. gde je? Dođem do kuće njene. Onaj prozor do neba i krov zeleni gde se noću mesec odmaral po danu tražim zvezde јег nešto reći treba, srce moje rana, srce је rana stara. Koliko večeri zgasnii, koliko zasvetli zora, ako to Ijubav beše onda je naći moram.

Miroslav MILINOVIC

NOLIT priprema nekoliko antologija i jevtine male knjige

Na drugom spratu jedn« nove palate na Terazijama, u moderno uređenim prostorijama, pored telefona koji j e pod sekretaričinim rukama, neprestano zvonio i pričao poslovne priče, razgovarao sam jednog martovskog prepodneva sa članovima hovoformirane beogradske izdavačke kuče »Nolit«. Od »Novog pokolenja« I »Znanja« nastalo je novo preduzeče Nova literatura skračeno i zvanično protokolisano NOLIT. Stariji cd nas verovatno se sećaju standarđno ukoričenih ј ukusno opremljenih knjiga pređratnog »Nolita«, one napredn e i poznate jugoslovenske izdavačke kuče koje nas je zađužila najprobranijim preveđenim delima svetske socijaln e literature, гоmanima Travena, Sinklera, Gorkog, reportažama Kiša itd. Sa obzirom na tu tradiciju, bilo je veoma interesatno saznati, kakve su izdavačke smernice i namere današnieg »Noiita«. Iz razgovora sa urednicima i sekretarom mgola se steči otprilike sledeća slika: »Nolit« će objavljivati klasična i savremena dela jugoslovenske i svetske književnosti i školske udžbenike i priručnike. Naročita painja će se obratiti domaćoi književnosti i orijentisaće se na jugoslovenski karakter svih biblioteka iz ovih oblasti. Jedna od prvih biblioteka iz jugoslovenske književnosti biće kolekcija antologija pojedinih književnih radova. U pripremi se nalaze; Antologija stare srpske književnosti, Antologija hrvateke lirike u redakciji Mihovila Kombola, Antologija srpske proze od romantičara do danas u redakciji Velibora Gligorića, Antologija moderne poezije od Disa do danas, Antologlja hrvatske proze u redakciji Petra Segedina, Antologija srpskog eseja u redakciji Zorana Mišića, Antologlja slovenačke lirike u redakciji Josipa Viđmara itd. Antologiju narodnih umotvorina urediće .beogradski pesnik Vasko PoPa. On, između ostalog, kaže: »Sve te poslovice. pitalice, bajalice itd., biće kolekcioniran.e i sistematizovane primenom jednog veoma strogog savremenog kriterijuma, pri kome će se odabirati samo ono što ima danas značajnih literarnih i umetničkih draži. Jasno је da će subjektivni momenat ovd e biti prilično zastupljen.« (Ali zar ustvari tai subjektivni momenat nije karakterističan za sve vrste antologija uopšte?) POTRETI MATOSA, PASICA, TESLE Biblioteka »Portreti« donosiče bio-monografije o znamenitim li kovima jugoslovenske istorije i kulture. Biće tu eseistički iscrtani intimni likovi velikih Ijudi ne samo u njihovom javnom i đruštvenom nego i u privatnom životu. O Matošu će pisati Marijan Matkovič, Tesli Sava Kosanovič, o Nikoli Pašiću novinar Đoka Radenkovi. itd U biblioteci »Jugoslovenska literatura XX veka«, preštampavaće se najznačajnija ostvarenja naš e literature od početka ovog

veka do II svetskog rata. Tako naprimer, predratne pripovetke Branka Copića Bojovnlci i Bjegunci. Putopisi A. G. Matoša. Eseji o našim piscima Isidore Sekulić. Kao pandan, u svetsklm razmerama, ovoj ediciji, biblioteka »Nolit« će donositi značajna 0stvarenja na polju romana i pripovetke istoga razdoblja (prva polovina XX veka) аИ iz рега inostranih i kod nas dosada srazmerno malo poznatih pisaca. i PRUST, 2ID, BABELJ U senci devojaka u cvetu, fran cuskog pisca Marsela Prusta. gkola za žene, Andre Zida. Konjička armija, sovjetskog pisca Isaka Babelja itd. Madam Dolove, engleske književnice Virđinije Vulf. Biblioteka »Svetski pisci« donosiće klasična dela svetske П" terature ponikla do početka XX veka. Zapisi i* mrtvog doma Dostojevskog, Geteova Poezija i stvarnost, Stendalova Knjiga o Ijnbavi itd. Cetvorica u džipu реп u FRIKOLICAMA I najzad biblioteka »Savremeni jugoslovenski pisci«, u neku ruku okosnica u delatnosti svakog izdavačkog preduzeća. Ргоfesor Jovanović strpljivo lista po izđavačkom repertoaru, a mi smo se sasvim prejvorili u uho: Koji li su ti savremeni književni srečnici, koje je »Nolit« pristao da literamo skući ove sezcme i pruži čitalačkoj masi (ako cene ne budu previsokel) mogućnost da ih pročita Ш čak stavi u rafov e svojih domaćih knjižnica. Marko Ristić; Nox microcosmica. I ime atutora i egzotičan naslov obećava da će pojava ove knjige pobuditi razhčite ocene. Вога Cosič: Kuća lopova (proza). Sa manjim ili većim zadovoljstvom slušali smo ga u četrdesetpetici Filozofskog fakulteta i načitali ga se u »Književnosti« i »Vidicima« pa da ga vidimo sada i posebno ukoričenog. Stevan Rajičković: Balada o predvećerju. Sveske visokog vojvođanskog barda nisu se davno pojavljivale u izlozima knjižara, Erih Koš: Najlepše godine (pri povetke). Možemo se nadati da je pisac ovoga puta bio oprezniji kod oslikavanja ličnosti i đa neki samoljubivi građanin neće moći prepoznati seb e u nekom e junaku njegovih pripovedaka. Jer, inače, kod nas j e n poslednje vreme n e jedna knjiga bila povod sudskih procesa. Đavoli dclaze Miodraga Bulatovića skoro je primljeno od književnog saveta i verovatno će štampati! MALA KNJIGA ZA STUDENTE I skoro bi zaboravili: ima »Nolit« još jednu ediciju »Mala knjiga«. koja je zapravo obzirom na svoje pristupačne cene najdostup nija i najinteresantniia za stu dentsku čitalačku publiku. Donosiće kraće romane. izbore pesama. pripovetki. dram e i eseje iz naše 1 strane klasične i moderne literature.

Sve to za oko 200—300 dinara (malo je prozaično spominjati cene, ali nije na odmet). f Da navedemo samo nekoliko dela koja su u štampi ili u pripremi: Varošica Vainzberp u dr žavi Ohajo, Servuda Andersona, zatim Zbirka aavremene australiske proze, Loš e okovani Prometej, Andr e Zida. Pesme Jovana Dučića i Vladislava Petkovića-Disa itd. Eto to nam priprema »Nolit« ove godine i možemo mime duše konstatovati da su izvesni izdavački poduhvati »Nolita«, naročito oni na polju antologisanja, od veoma velikog pionirskog zna čaja. Kondezovanje i destilacija naše stoletne književne produkcije u antologiske zbirke, veoma je odgovoran i nada sve težak zadatak. Majstorima kojl se toga poduhvataju možemo poželeti mnogo uspeha i još više objektivnosti, da ne dobijemo poneku pd tih retrospektivnih antologija isuviše proceđenu kroz samo jednu vrstu estetskog sita. Polarizacija i grupisanj e književnih radnika oko časopisa i listova, sasvim su normalna pojava, ali bi bio neoprostiv greh kada bi s-e ta tendencija produžila na poslove konzerviranja i odabiranja našeg književnog nasleđa, јег onda bi iz svakoga гаkursa mogla da se sastavi drugačija antologija. a to košta rnno go socijalističldh dinara.

M. MRĐANOV

BLAGOTA BADOVIC SKICA

ТАЈНА СОБЕ 17

Овај филм, свакако, ниЈе „Цун гла на асфалту". Или: „тајна собе 17 не спада, ипак, у врхун( ска остварења у жанру криминалних филмова. То Је само од лично направљен „чист“ (ако се тако може рећи) филм на тему гангстери —полиција. Само та ре ладија. Гангстери —друштво и узрочно последичне везе не интересуЈу (?) ауторе. Јер на питање: зашто Је тако (то са гангстерима и њихова појава) филм не даЈе одговор. Не може или неће. Или се то сматра, нечим што се по себи разуме. Свеједно. СаеЈедно, мислим, no лоследицама коЈе има један од тих момената на вредност филма. Те последице су нарочито Јасне када се овај филм упореди са већ поменутом „Џунглом на асфалту". Сам за себе, по ономе како je казао оно шта Је хтео да каже, филм је веома добар. У филмовима овакве врсте, че сто се, намерно или не. губи (или не води рачуна) о осећању мере и укусу. Исфорсираност особина на пр. гангстера (крволочност, безобзирност, зверске физиономије). и чувара реда закона и друштва (неустрашивост, мудрост итд.) опустоши ликове до шеме и клишеа. Отуда фра-

пантна сличност оваквизс филмова. Филм „Тајна собе 17“, по ужетничкој реализациЈи ликова и (обичним средствима ове врсте филмова), психолошкои аиализом поступцима главких актера, доводи у недоумицу, која, до краја филма, прераста у задовољство хоје имамо гледајући веома добре и најбоље филмске драме. Намерно инсистирам на детаљима: гангстери у филму не пу цају да би изазвали Језу публике. Све док Је то ваогуће устручаваЈу се од задњвг чина. Поколебан убиством Једног noлицајца (боље: последицама које убиство може да има) један гагстер хаже шефу банде: то ниЈе било у плану... шофу је Јасно да се непосредно пред акцију колебао и требало 6и, по старом овешталом реду... али оа ra не уби Ја. Дабоме, ганг стери не плачу када баш мораЈу да убиЈу полидајца. А полицаЈци чувари закона, онда када им треба да идентиФикују злочинца, са пуно маште, изиграваЈу закон. Можда то не раде само онда када треба открити злочинца? <Х>илм, додуше, то не каже. Просто полициЈа може изиграти закон. И онда, остаје да се размишља и о томе за urra аутори никжда, нису хтели да дају повода. Треба ли рећи да Је филм иун узбудљивих заплета и неочекиваних решења. Но, добрим делом то су, и иначе, одлике ове врсте филмова. Нешто друго: на француским (и ваЈбаналниЈим филмовима), диЈалог може да бљесне духовитошћу. у наЈбољим америчким филмовима тексту, понекаданедостаЈе хумора. ДиЈалог у „Соби 17” повремено има одлику духовите литературе. Главну улогу имао Је Едвард Робинсон. Када сам гледао „О-стрво Ларго” нисам се могао отети утиску да је улога шефа ганстерске банде, заправо споитани израз његове природе. Овога пута било Је исто. Само, сада је играо шефа лолициЈе. в. и.