Студент

VLASTODRŠCI I NAUČNICI

Institut za istoriju knjiže- pajanju instituta za istoriju tut ne bi smeo da bude njivnosti, tema desetogodišnjeg književnosti Filološkom fa- ma podređen. Ni njima, ni razgovora u javnosti, najzad kultetu, nikako nisam mislio fakultetu. je postao predmet dosta žu- da osporim činjenicu da Be- л%^в „ ; ,- л „ в _;., čnih rasprava u Veću filo- ogradski univerzitet, pre sve loskog fakulteta, mestu gde ga, treba đa bude naučna in- k již ti ] fe 5 titUCi]a '. Шо ta . ko f » sti’~o Tn enS Гае me IГп!,Т л‘ .? 0RU “° t St oSnlVa ' u Beogradu naukom o knjime je pitanje osmvanja In- nja naučnih mstituta na um- л л , гпл Јн „ л stituta za istoriju književno- verzitetu, ali mislim da ih ' fakultpfa \ mnnj w. sti interesovalo od trenutka valja osnivati samo tamo • jf k desetak njegovog postavljanja u ja- gde su neophodni kao insti- Mževnostt kod vnosti, rado pnhvatam po- tuti za podizanje nastave na : V Ј л и лг ; nail to л nudu Ređakcije da ina stra- savremeni naučni nivo, od- .> o ,г« Л о+- /• i ', . nirama ~Studenta“ iznesem nosno tamo gde је profesori- dobitnfci Oktoba°r^ke S nagramišljenje koje sam već iz- ma nemoguće da se bez njih de • тт • neo na sastanku Veća. Ja bave naukom. U dosađaš- f’ ' а n,SU Тч klkTfT sam za Institut, ali smatram njem radu instituta za isto- JZT da bi on trebalo da ima dru- riju književnosti tako nije ge zadatke i drugačiji sis- bilo. Univerzitetski profeso- ,’,/nn!- k tem rada i da mora biti ne- ri ove struke bavili su se i vndp^ zavisan od univerziteta ili mogu se i dalje baviti nau- ri k * F Jf?® , bilo kakvog drugog naučnog kom bez prislužnog institu- Wnri _ k T t3 tutora. Ako danas i privred- ta. Ovo, naravno, ne znači n u^ he . u па ' no preduzeče može poslovati da njima neće biti od kori- kakvf ri ’ samostalno, tim pre pravo sti postoianje inst?tuta ' kao Lf d 1 U f -? d na samostalnost valja dati i naučnog tela niti da oni nenaučnim institucijama. Ono će - ako institut ima potreje u uskoj vezi sa slobodom be za njihovom stručnom k _ n ° 1 vo stvaranja u naud. pomoći rađiti u njemu. Suprotstavljajući se pri- Reč je samo o tome da inst.i- (nastavak na з. strand

PROSJAK

Starac nekakav, bele brade i haljine, seđaše na kamenu pred kapijom. Kada su Fileb i Kalija naišli, oslovi ih ovako: Valjani muževi, Apolonu nalik! Dajte siromahu obol da se prehrani u starosti. Tako mi Apolona, ako ше poslužite, učinićete dobго delo svom bližnjem, jer i ja sanjam iste snove kao i vi, iako mi je kesa prazna. đok su vaše sigumo do vrha pune! Fileb okrgnu glavu na dnigu stranu i ne dade mu 'dšta, Kalija izvuče odmah iz pojasa kesu i dade starcu obol. Cudim ti se, Kalija, геoe mu Fileb nakon toga. da te laskanje može na nera'Шпше postupke navesti, kao iepoboku ženu koja svoiu darežljivost prema nama odшаћ pokaže, ako joj pohvaИшо lepotu i ako nam je srce još uvek zeleno. Ti znaš da sam spreman istrajno vr-ini služlti i pržiti se na vatri, ako se to potrebnim pod? bi se učinilo neš'/ z °djs valjano * značajno, au ak o je razum onaj koji nas ''Tlini vodi najkraćim i najsigumijim putevima, ne mv ze ono što je protivrazunnno diti sa njom u skladu. To bi bno isto kao da hoćeš ulot*ti ribu nošto si pretbodno T zato, ako ti 3 azlozima đokažem da je ne-

razumno prema prosjacima, bili oni mladi ili stari, velikodušnost pokazati, to znači da sam te istovremeno übedio da to nije ni dobro. Svakako. Prosjačenje nije dostojno čoveka pa mi, čim огоsjaka vidim. na oči padne nekakva magla i zamuti mi svetlost. u ustima osetim odvratan ukus a nozdrve mi za golica smrad. kao đa vidim kako nekoga biju ili čereče. Ne govori mi kako nema mčeg čudnog u tome što jedan čovek čini đobro drugome i njegovu nesreću sažalj eva, pošto je to u skladu sa liudskom nrirodom, kad dobro znam da prosjak ne živi od Ijudske dobrote i darežliivosti, već od sopstvenog poniženja! Priznaćeš da je cena koju on mora platiti suviše velika da bi se takva trgovina isplatila. On je dobio obol a ti uverenje na plemenitost 1 velikodušnost, pa si, kao što vidiš, dobio mnogo za male pare! Zapazio si da se oni, ргоsiaci, rado okupljaju oko kockara, jer ih tamo privlači zveka novca i odlični izgledi na dobit pošto u kockamicama srećnih Ijudi mora biti: kad toliki drugi gube neko mora dobijati! A ko su ti sre ćni kockari? Svakako oni ko ji najveštiie oodvaliuiu. rđa vi Ijudi pohlepni na tuđ novac. , Mora ti izgledati čudno da jedan isti čovek đaje :amo gde istovremeno otima. Zato slušaj i ovo: Jednom kada sam šetao gradom sa Kleobulom, svojim nekadašnjim prijateljem iz mlađosti, spazih nasred puta kesu koja beše na moju nesreću puna novca. Ispred nas iđaše jedna grupa Atinjana i kesa je verovatno ispala nekom od njih; bilo je đovoljno samo viknutl jače pa bi ona ponovo našla svog vlasnika. Umesto toga, Kleobul i ja brzo promemsmo ulicu, ni reči ne govoreći. Bio sam mlad i ne znadoh još šta je novac: činilo mi se đa je došao u pravi čas jer sam već tada nameravao posetiti Afroditine kće* ri u njihovome leglu. Kleobul mi nije mogao biti savetnik i podsetiti me na vrHnu, bio je mlad i lakomislcn kao i ja i verovao da je ova] svet stvoren njega radi, a da je najviše dobro uživanje. Podelih sa njim nađene talente na jednake delove; znao sam da ne činim dobro, jer mi je na duši bilo veoma teško pa mi se činilo da će mi odlaknuti akc u rđavom delu saučesnika imam. Mogao sam celu kesu za sebe zadržati, pošto sam je ja našao i Kleobul mi ne bi zbog toga ni -jeđnu reč prekora uputio. (NASTAVAK NA «. STRANI)

MILAN KOVACEVIC