Топола

22

DOMBAJEVA. Jest, da svršimo! (na stranu) Jedva čekam, da ju smrVim ! (Obe podju pram lievim vratam, u to unidju Milau i Božidar, noseć plaidove o raraenu. Dombajeva vidiv jih stane i kaže Vojnovićevoj :) KaSIIO je! Odgodimo razgovor na kratko vrieme. PRIZOR ŠESTKAESTI, PRIJAŠNJI. MILAN i BOŽIDAR. BOŽIDAE. Pohita najprije k Dombajevoj, koju u ruku poljubi. Evo me napokon, draga majčice, poslje sedam dana plandovanja. Ovaj put poveo sam sobom moga miloga prijatelja gospodina Budinića, odvjetnika u Zagrebu. (To rekav ode pozdraviti Vojnovićevu, Zoricu i Ljudmilu, koju u čelo poljubi.) MILAN Dombajevoj. Izvinite moju slobodu, milostivna, da sam se odazvao pozivu moga prijatelja. Vrlo bih žalio, ako sam došao na nepriliku. DOMBAJEVA pruživ mu ruku. 0, svaki čas dobro ste nam došli. Biti će nam veoma drago, ako se budete dobro zabavili. Izvolite gOSpodine BudiniĆu! (Ponndi do sebe na fotelju mjesto Budiniću ; onda napram ostalim, nudeć mjesta) jMolilH liGpO ! (Vojnovićeva sjedne Dombajevoj na desno na naslonjač, a Božidar do nje na fotelj.) LJUDMILA Zorici tiho i brzo, dok ostali sjedaju. To je moj nepoznati, o kom sam ti pripoviedala. ZOEICA tlho. Sbilja?... Mnogo je sličan mojemu Bogdauu. DOMBAJEVA. Ljndmili i Zorici, koje su na strani stajale. Pridružite se k nam, Ljudmilo, ... Zorice !... (Zo-