Топола

36

MILAN. 0 varate se, ja čitam iz knjige srdca moga, gdje je napisano neizbrisivimi slovi: Ljudmilo ja Te Ijubim !.. Možete li Yi to meni isto reći? LJUDMILA. Ja vam ?!. .. Nikada ! MILAN osupnjen. Nikada ?(Na stranu.) Je li moguće, da sam se prevario? LJUDMILA prostodušno. Samo pred oltarom, kad me bude svećenik zato pitao. MILAX veselom Ijubopitnošću. Pa Yi biste htjeli poći sa mnom pred oltar? LJUDMILA. 0 dh, ... ja već duže vremena mislim na to . . . odkad sam Yas vidila. . . uzhićeno. Ljudmilo, angjele moj! LJUDMILA iztrgne mu ruku i ustane brzo sa stolca. Pst !... Čujem otca, gdje ide... Govorite s njim a i ja ću ga sama moliti... ali ne pred Vami.... S bogom gospodine! (Odtrči na desna vrata.) MILAN. Još je posve nevino diete... Njezino jesrdce, kao otvorena knjiga, iz koje može svatko čitati. .. (Dombaj nnidje na giavna vrata.) Evo otca! Odmah ćemo na posao.