Топола

99

potamnjet će i bit naplaćena čista i djetinja vjera, koju vjerovaše neprestano u te plemenitog muža Ifigenija. Spomeni se, šta si obećao, kralju, pa daj, da te gane ovaj govor, koji prozboriše vjerna i iskrena usta; pogledaj nas, kralju, ne ćeš imat često prilike za tako plemenite čine; ta odreći ne mo’š, pa dozvoli brzo. Toant. A ti dakle ajde ! Ifigenija. U zlovolji s tobom, bez tvog blagosova, ne ću, gospodaru ! Nemoj, da nas progneš; prijateljstvo pravo nek med nama vlada, pak ne ćemo biti rastavljeni uv’jek ; kako mi je bio otac drag i mio, tako si mi i ti, a ta ćut će u mom ostariti srcu. Zujne li mi opet u mojemu uhu iz potonjih usta od tvojega puka glas jezika, koji bijah vikla čuti medju. vama ovdje, ili spazim ovu vašu nošnju opet na pukom bogalju, primit ću ga, kao da me bog pohadja, i ja ću mu odar prostrijeti sama, i njega uz oganj na stolac posadit, i samo ga za te i tvoj udes pitat. Oh dali ti višnji za lijepo djelo, i za blagost tvoju, zasluženu plaću! S bogom ! Ah obrati, k nama svoje lice,