Топола

26

jer prekasno dozna, tko u mukam gorkim pred njegovim pade opojenim okom. Da osvete lebdu ugasi u grudim u potaji djelo nečuveno smišlja. Hineć, da je prostran, pomiren i hladan, pridomami brata u zavičaj natrag i oba mu sina, pa uhvati djecu, oboje pos’ječe, i ponudi ocu na objedu prvom, da blaguje grozno i ogavno jelo; al počem se Tijest nasitio bješe vlastovite puti, obuze ga njeka oko srca tuga, i pitati stade za dječicu svoju, te kad mu se vidje, da sinčića svojih čuje glas i korak dvorani pred vratim, Atrej baci predanj, keseći se, glave, baci predanj noge zaklane mu djece. Ti odvraćaš, kralju, od užasa lice: i sunce odvrati tako lice svoje, i kola iz vječnog krenu koloteka. Takvi bjehu predji sveštenice tvoje. Mnogo gorkih zgoda ovijeh muževa, mnogo djela uma pomućena, krije noć pod teškim krilim, a nama ostavlja, da vidimo samo grozoviti suton. To auf. Pak ih sakri i ti mukom. Dosta budi takovih strahota; ali kojim čudom ti od toga divljeg potječe plemena ? Ifigenija. Atrejev najstar’ji sin bje Agamemnon, a taj mi je otac, ele mogu reći, da mi se je svidj’o od djetinstva moga