Топола

32

Nek božica tvoja s ovim sada primi opet svoju prvu i pravednu žrtvu, koje toli dugo dobivala nije. Poslat ću ih amo, ti znaš, šta je služba.

Prizor četvrti. Ifigenija sama. Ti imaš oblaka, spasiteljko sveta, da prikriješ njima progonjene krivo, i da ih od sudbe nemile odnesu na vjetrima tamo preko sinja mora, ili preko sv'jeta. najdaljih krajeva, ili kud se tebi ponajbolje svidja. Tebe mudrost resi, u budućnost zriješ, mimo tebe nije još minula prošlost, tvoj pogled počiva vrh miljenca tvoga, kao svjetlost tvoja, život tihih noći, počiva i vlada vrhu zemlje crne. Ah ! od krvi moje ti suzdrži ruke ! Xikad mir ne klije nit blagoslov iz nje, a slika slučajno umorene žrtve vrebati će crne na časove tužnog nehotnog übilca, i napunjat strahom. Jere dobra ljudska po bijelom sv’jetu rasuta plemena neumrli ljube, pa i drage volje produže smrtniku bjegoviti život, i dopuste voljni, da i on u vječne zaviri im dvore da okusi blažen onijeh milina, i s njima se za čas nagleda nebesa.