Топола

46

Kud se god razl’ježu, svuda nose v’jesti 0 zbivšim se djelim nečuvenim, grdnim! Dakle ti je žalost, koja u Miceni svagdanjim uzdasim napunjuje dvore, još i danas tajna? Znaj, da Klitemnestra s pomoću Egista mani svoga muža, 1 umori, grješna, na dan, kad se vrati. Ti za stalno štuješ tu kraljevu kuću, jer u svojim, eto, jedva sprežeš grudim odjek one strašne nenadane v’jesti. Jesi li mu možda prijatelja kćerca, ii' rođjena blizo pr'jestolne Micene? Nemoj meni tajit, a niti me krivit, što ti baš ja prvi te strahote pričam. Ifigenija. Kako se izvrši, kaži, djelo teško? Pilad. Na dan, kad se vrati, i kad baš izadje iz kupelji lagan, spokojan i željan, da primi od’jelo iz Ijubine ruke, vuhvenka mu baci oko častne glave i ramena pletku, na nabore guste vješto prepletenu, koja no se sama umjetno i hitro zapliće i mrsi, pak dok kralj se smeten uzaludu trudi, da se iz te klete izvijuga mreže, tresnu ga i übi nevjera Egisto ; i tako ti ode taj veliki vladar, zaogrnut, jadan, u kraljevstvo mrtvih. Ifigenija. A kakova stiže surotnika plaća? Pilad. Kraljevstvo i krevet, koji je već im’o.