Топола

49

Ob, zemljače vr’jedni ? I potonje ropče, ako se je taklo samo mimogredom očinskih bogova, ognjišta im svetog, dobro nam je došlo u zemljici tudjoj. Kako blagosovljen da ne bude tri put i radosti punan vaš dolazak za me, koji mi don’jeste mile slike žive onijeh junaka, koje sam od svojih učila se štovat roditelja milih, koji me miteć novom l’jepom nadom, duboko mi bolno razgaliste srce. Orest. Kriješ li ti ime i podr’jetlo svoje rad opreze mudre, ii sm’jem možda znati, koga sretoh danas u božanskom liku ? Ifigenija. Već ćeš znati, tko sam, a za sad mi kaži, što sam od tvog brata samo na pol čula, konac onih, koje, od Troje se natrag vraćajući, teška nenadana sudba susrete na pragu njihovijeh dvora? Prem bjeh odvedena mlada na ta žala, al dobro se sjećam plašljivoga gleda, kojijem u čudu i snebljena gledah za onim junacim. I odoše divni, kano da se Olimp rastvorio bješe i na trepet Troje odaslao dolje same slike častne sjajnoga prasv’jeta, a pred svima bješe Agamemnon divan ! Oh kaži mi dakle : opačinom žene i Egista pade ulazeć u dvore ?

Goethe : Tfigenija na Tavridi.