Топола

60

Ifigenija. Saberi se brate, te nadjenu poznaj ; nemoj sestre radost čistu i nebesku nazivat neumljem i požudom gr’ješnom Skinite mu bludnju s ukočena oka. da nam časak skrajne radosti ne krene u trostruku žalost. Ta ona je ovdje, tvoja već od davna izgubljena sestra. Božica me naša odn’je od oltara i ovamo spase u svetište ovo. Ti si zarob sada i nam’jenjen smrti, a sestricu, evo u sveštenki nadje. Orest. Nesretnice, tako neka vidi sunce našega plemena potonje strahote. Nije 1’ i Elektra ovdje, da i ona tu propadne s’ nama i da već ne živi u nesreći teškoj i u patnjara gorkim. Dobro, ja ti sijedim, djevice k oltaru ; krv bratova, to je svedj običaj bašten staroga plemena; vama, bozi, hvala, za odluku vašu, da ćete me skončat bez poroda mlada; si jedi mome svjetu ; ti ne žali sunca, ti ne žali zv’jezdâ, hodi sa mnom dolje u to carstvo crno. Kao što no zmaji, koji se izlegu iz sumpornog kala, u razboju srodno progutaju leglo, tako će i ono bjesomučno pleme skončat samo sebe. Hodi za mnom dolje, bez djece i gr’jeha Oh ja ti se smiljam! Pusti, sestro, pusti Klitemnestra takvim tražaše pogledom, da probije stazu k srcu sina svoga, al zamahnu sinak desnicom na majku