Топола

8

Prvi odsjek.

umotan kamen, a on ga i ne gledajući pohotno proždre. Dogadjaj taj prikazan je slikovno reliefom na žrtveniku Jupitrovu ii kapitolinskom muzeju u Rimu. Rheja stoji tamo pred sjedećim Krouom, koji upravo prima kamen iz njezinih ruku. Lukavo lice majčino u dražestnoj je opreci prema mrkoj sbilji Kronovoj. Spasena pak Zeusa dade Rheja u nekoj špilji briega Dikte na otoku Kreti odgajati po Nymphah, gdje mu je dojkinjom bila koza Amaltheja i pčele mu prinašale med. All da dječji vrisak ne oda sumnjičavu otcu njegova boravišta, moradoše Kureti, devet svećeničkih sluga Rhejinih, njegov glas zatomljivati bučnim štropotom svoga oružja. Narasav u skrovnoj tišini do krepkog božanskog mladića,. svlada Zeus okrutnoga otca i ujedno ga danim mu po savjetu Gaeje uztukom prinudi, da opet izbaci prije progutnutu djecu. Nekoji Titani, kao Okean, Themida ; Mnemosyna i Hyperion, dragovoljno se odmah podvrgoše gospodstvu novoga vladara svieta, druge pak stdada on u dugotrajnoj borbi s pomoću i Hekatoncheira, te ih za kaznu surva u Tartar, koji Poseidon zatvori mjedenima vratima. Pozorištem tih silnih bojeva bogoл 7 skih pomišIjahu Thessaliju, onu zemlju, na kojoj se vide najjasniji tragovi starih zemaljskih revolucija. Zeus i njegovi borahu se s Olympa, Titani s nasuprot stojeće gore Othrysa. Pošto Titani nisn bili pravi bogovi s knltom, ne prikazivahu ih bas često umjetnici staroga vieka, Iznimka je jedini Klrono, cemu je valjda to uzrok, što su Rimljani pomiešali s njime svoga Saturna, boga blagoslovne žetve. Obično sn ga prikazivali ozbiljna i rarka lica, te zastrte glave s traga, sto je imalo nagovieštati njegovu sntljivost. Dobro sačuvano poprsje Klronovo ima u Rimu vatikanski muzej, i mi od njega prilažemo ovdje snimak (si. I.). Klarakteristični biljeg Kronov bijaše harpa, nož nalik srpu. Svladavši Zeus Titane, podieliše si on i braća mu Poseidon i Had gospodstvo nad злпеlот tako, da je on Poseidona učinio vladarem mora i svih voda, Hada kraljem podzemnoga carstva sjena, a sve drug© sebi pridržao. No ipak ne bijaše полп red još