Топола

Treći odsjek.

232

Oenomaja. Nju bijaše Oenomaj voljan samo onomu dati, koji ga pobiedi u natjecanju na kolih. Ali tko bi bio od njega svladan, morao je smrću okajati svoju smionost, jer bi ga Oenomaj probo težkom si sulicom, projuriv uz njega. Već tako zaglavi trinaest mladića prije no dodje Pelop, te se i on odvaži na taj vratolomni podhvat. On slavno pobiedi s pomoću darovanih si od Poseidona neutrudivih konja-krilaša i lukavošću kraljeva kočijaša Myrtil'a, koji budi Pelopom budi Hippodamejom podmićen, prije natjecanja izvadi iz gospodarevih kola potajno ćivije, ili ih zamieni voštenimi. Oenomaj uslied toga zaglavi. jer mu se za vožnje kola razvališe, ili se sam übije, videći se nadvladana. Tada Pelop dobije Hippodameju i gospodstvo u Elidi, ali Myrtilu slabo zahvali za njegovu uslugu, survavši ga u more, da ga si otrese s vrata. Zato ga njegov tobožnji otac Her me kao vozara premjesti medju zviezde. Jedna već u starom vieku glasovita, i od Pansanije potanko opisana plastička prikaza mejdana medju Pelopom i Oenomajem, naime zabatna skupina u iztocnom zabatnom trokutu Zeusova hrama u Olympiji, iznesena bi opet većim dielom na vidjelo izkapanjem u Olympiji, Što ga je poduzela njemacka drzavna vlada. Elazu, da je tu umjetninu stvorio Paionij iz Mende, suvremenik Phidijin. Skupina ta medjutim nije prikazivala samu borbu, nego momenat prije početka njezina. U sredini stoji sve ostale nadvisujući, no žalibog znatno osakaćeni lik Zeusov, lievo do njega Pelop i Hippodameja, desno Oenomaj i žena mu Steropa; zatim sliede s obje strane cetveropreŽna kola i neki likovi, za koje se doslije nije točno ustanovUo, koga predstavljaju. U kutovih polegli su riecki bogovi Alphej i Kdadej. Pelopovi sinovi od Hippodameje bijahu Atrej i Thy este, kojih punu užasnih opačina, tragici osobito rado obradjivahu. No oni, bi red, većinu opačina pelopidskih istom sami izmisliše, jer ih Homer još niti ne nagoviešta. Najprije Atrej i Thyeste zajednički umore svoga polubrata Chrysip pa. S toga moradoše zajedno s majkom si pobjeći i nadjoše utočište u Mykeni kod svaka si Sthenela, Persejeva sina, ili kod njegoл r a sina Eurystheja. Po smrti potonjega predje na njih g-ospodstvo Persida u Argosu, i Atrej prebivaše odslije u