Топола

Olympski bogovi. Zeus.

skupštinah, udahnjujući im mudre zaključke i bdijući nad redovitim njihovim tečajem. Budući da je prisega najvažnija podloga državnomu poredku, bdije on kao ZeusHorkios (u Rimljana deus Fidius) i nad njom, te kazni zločin krive prisege. Jednako štiti i zemaljske medje, i prati, kao pobjedu dajući bog, na njihovu obranu polazeću mladež. Pa kao što on zakriljuje sve gradjanske i državne zadruge, tako je poseban zaštitnik i obrana one sveze, koja je jezgra i osnov svakomu državnomu biću, naime obitelji. S toga bijaše svaki domaćin donekle Zeusov svećenik i prinašaše mu u ime obitelji redovite žrtve. Kod njegova žrtvenika, koji je stajao obično posred dvorišta (u siromašnijih kućah zastupaše ga domaćeognjište), nadjoše pomoć i zakrilje svi stranci, bjegunci i zaštitu moleći. Kao Xen io s (Hospitalis) čuva on putnike i kazni one, koji bezpomoćna tudjinca nemilice tjeraju sa svoga praga ili se inačeogrešuju o drevno i častno pravo gostinsko. Nazirući praznovjerje stare dobe u svih nebeskih pojavih objavu božanske volje, morade naravski najviši nebeski bog postati i najviši izvor objave, koji Ijudem svoju volju navieštaše gromom i bljeskom, letom ptica, sanjami i drugimi znakovi. Kao vrhovni bog proročanstva (gatanja) imadjaše i sam Zeus proročište u epirskoj Dodoni, koje bijaše najstarije u Grčkoj, zatim proročište u Olympiji ; k tome prokazivaše budućnost takodjer na usta Ijubimca si sina. Apollona. Pa ako i nije u Rimljana imao zasebna proročišta, ipak se je u njih to bojazljivije i brižnije pazilo na sve zračne i nebeske pojave, kojih vierno tumačenje bijaše osobita i težko naučiva znanost. № koji drugi bog nije tako rano bio obćenit narodni bog u Grka kao Zeus, njegovo bogoslužje bijaše svuda razšireno, akoprem se samo neka od tih mnogih bogoslužnih mjesta iztiču osobitom znamenitošću. Najstarije bijaše jur spomenuta Dodona, gdje su pelasgičkoga Zeusa štovali već u ono doba, kada još u Grčkoj nisu znali za hramove. Symbol bijaše mu ondje glasoviti sveti hrast, kojega se Suit om bog objavljivaše vjernikom. I na glavici brda