Топола

256

Treći odsjek.

hitac diskosa ili razderu biesni psi, što oboje jesu symboli uništujuće sunčane žege. Od tužaljaka nad smrću krasna dječaka Linosa, koje se od davnine pjevahu u berbi, nastade po svoj prilici mythos, koji samoga Linosa učini pjevačem. Jednako turobna čuvstva spajaju se s imenom Orpheja, koga često zovu Linosovim bratom, ali on nije Aeolac, nego pripada pierijskim Thrakijcem. O njemu je najpoznatija povjest njegove ljubavi za krasnu Nymphu Eurydiku, koju mu ugrabi nemila smrt, jer ju ujede zmija u nogu. Na to se gorom i dolom orahu njegove tako glasne i žalobne tužaljke, da su šumske zvieri, očarane divotom zvukova, kao jaganjci išle za njim, pače se micalo i drveće i pećine. Njegova čežnja za milom odvede ga napokon u podzemlje, da izmoli od strogoga vladara sjena, neka ju natrag pusti. I sbilja žalobna mu tužaljka, s koje od samilosti proplakaše ća i Erinyje, ganu mjedene grudi stygijskoga vladara. On pusti Eurydiku, ali samo pod taj uvjet, ako se Orphej na nju ne obazre ; dok ne stigne na gornji sviet. No prekršiv on tu zabranu opet izgubi ljubu. Malo poslije toga raztrgaju i Orpheja noću mahnitajaće Bakchantice, kada je očajale duše lutao thračkimi gorami. Osobito liepa i možda Phidijinu dobu bliza radnja, koja prikaznje dragi razstanak Ijubećih, udeJen po vodiću duša Hennu, sačnvana nam je u mramomom reliefu, koji se nalazi n villi Albani u Rimu (slika 83.). Lik s desna jest Orphej, on se je lako ramenom dotaknuo Eurydike, koja ga s izrazom najdubljeg duševnog bola gleda. Herme prima Eurydiku za desnu ruku i opominje na odlazak; ali i on bolna srca motri taj Ijubeći par, kojega on samo nerado za sve vieke razstavlja. Jednaki motiv nalazi se na reliefih muzejž u Napulju i Parizu (Louvre), te se čini, da su se takovimi skupinami često grobovi kitili.