Топола

Iz ''Djulabija.''

Jutrom svaki listak blista od rosice Sjajnije neg’ alem na kruni carice. Jutrom svaka grana glasom ptice sbori ; Jutrom svako srce Bogu se otvori. Jutrom te ja vidjeh : nebo tvoje lice, Munje - crne oči, striele trepavice. Jutrom u očima suza mi zablista —■ Kô u ranoj ruži rosa srebročista. Jutrom čuh - bi reći da krilatac sbori Gdje ti do tri riečce naški progovori. Srce mi se odpre, u nj božić uleti, Pa sad tu caruje i zimi i ljeti. Gdje si, dušo moja? Bogom posestrena ! Mila kano pjesma iz davnih vremena.

Čuj, ja sam bez tebe, bez tvog oka mila Kano sivi sokô bez desnoga krila. Bielim rukam oči pokrij mi, milena, Da ne zrim prikora tvrdih od vremena ! Riečju svojom sladkom razgovori druga, Da ne čuje kletva, uzdisaja, ruga. Gledaj kolut sunca na zapadu gdi je; Jedna pola svieti, drugu gora krije. Eto ti prilike srca moga živa, Gdje ga pola u slasti, pola u tuzi pliva. vi. Da li si vidio kad pod večer ptica Nad mirnim jezerom lieće lastavica? Lieće, te se ne zna, da 1’ ga poljubila, U’ tek dodirnula krajci svojih krila?

11