Топола

Ali zalud, vaj, uzdisah Svom te Ijubeć silom duše, Zalud krvcom pjesme pisah, Kadno mi te ne dirnuše.

Oj sjećam se divna milja, Sto od mene kob odvrnu, A osjećam evo zbilja Tog sjećanja tugu crnu. Ivan Trnski.

Izpovied.

Jur sam dugo vojevao y Borio se s sobom dosti, A1 zaludu, jer sam pao . . . Angjeo raja, daj oprosti ! ■ Daj oprosti nesretnome, U ljubavi što se usudi Sniežno čistom srcu tvome Odkrit tajnost grješne ćudi.

Ja te ljubim ! mala slova Mala, ali vjekovita! Izpovied je ma gotova, Rad nje nemoj bit srdita. Ja ne tražim ljubav, žrtve, II nagnuće zamjenito; Žal’ me, kao što žališ mrtve, Žali srce moe probito ! Antun Niemcić.

Moje gusle.

Na vrh gore, gdjeno vile Samo hode, Uzrastô je lovor pokraj Vračne vode. Vila lovor uzgojila Pak übrala, I od njega moje gusle Iztesala. Njih je bielim rukam svojim Ugladila, Pa previenim zrakom sunca Pozlatila.

Bič tanašnih svojih vlasi Jest preprela, Ter na gusle strune mi je Zlatne spela. I gusle je i strune mi Svojim vila Svud okolo uzdasima Obtočila. Da kad strune te po zraku Udaraju, Sladak njeni uzdisaji Glas izdaju.

Istina je pripoviedka, Maro mila ! Od tebe mi gusle ti si Moja vila. Matija Ban.

Hrvatska Antologija.