Топола

13

napokon ne zaželi sam kancelar, da upozna tog čudnovatoga i učenoga čovjeka. Kad ga k njemu odvedoše, promijeni svoje držanje, skine luđačku krinku, ispriča se smjerno za tu nedragovoljmi pokladnu šalu, te govorom tako rječitim, razlozima tako temeljitim izvijesti toga državnika o stvari fakulteta, da je ovaj očaran i potpuno uvjeren njegovim razlaganjem, ne samo dopustio, da se kolegij uspostavi, već i govornika kod svoga stola pridržao, da mu pokaže, koliko ga lično štuje. Zasluga, što je Eabelais steče za sveučilište tim pregovorom, a osobito izvrstan uspjeh njegovih predavanja za medicinski fakultet u Montpellieru, vele, da je razlog, što je uvedena navada, koja je postojala sve do osamnaestoga stoljeća, da su naime svi slušatelji medicine, koji su tuj primali doktorski klobuk, morali nositi i Rabelaisov plašt, haljinu od škrleta s kratkom ogrlicom, na kojoj se mogahu čitati vezena pismena F. E. 0. (t. j. Franciseus Eabelaesus Chinonensis). Taj se plašt sačuvao sve do početka 17. stoljeća, kadno kancelar sveučilišta François Eanchin, dade napraviti onomu posve sličan plašt označen istim pismenima. No ta pismena mogahu od to doba znamenovati i početna pismena za riječi : Franciseus Eanchinus Cancellarius. 1 Eabelais još ne bijaše postigao doktorske časti, kad god. 1582. ode iz montpellierskog sveučilišta. Odatle pođe u Lyon k Etienu D«letu, koji je kao pjesnik, govornik, humanista i knjigotiskar stekao znamenit glas. Dolet se rodio u Parizu, a god. 1546. ga spališe kao ateistu. Osim što je Eabelais nekoliko puta putovao u Paris, živio je od to doba više godina u Lyonu, gdje je kao učitelj (vele, da je Rabelais prvi, dakle još prije Vesale-a [lsll. —1565.]

1 Isporedi Louis Barré, Oeuvres de Pr. Rabelais, str. XIII.; Regis IL, str. XII. i Arnstadt, str, 14.