Топола

26

jede i pije, s nepokolebivom ozbiljnošću uvijek birao samo najbolje komade, okanivši se svojih šala i dosjetaka, koje drugdje neprestano izvirabu iz njegovih usta. U malenom krugu, ili kako Antun le Eoy u svojoj latinštini veli: „Consciis quatuor duntaxat oculis“ davao bi slobodan odušak svojoj veseloj ćudi, koja se pokazuje posvuda u njegovim spisima. Budući da je bio onako izvrstan fiziouom kao gospodin Trippa (knj. 111. pogl. 25.), za nj ne bijaše tajne ni na tijelu, ni u ljudskom srcu. On je umio govoriti svačijim jezikom, te bi se znao ogledati i s učenjacima i s prostim seljacima“. Ljubio je rad, s toga je obučavao u pjevanju dječake crkvenoga zbora, a djecu siromaha u religiji i čitanju. Dobri meudonski župnik (le bon curé) bijaše štovan i ljubljen ne samo u svojoj općini, već bi svijet dolazio iz čitave okolice, da ga vidi u svećeničkoj haljini i da sluša njegovu misu i propovijed. Parižlije rado šetahu do Meudona, a još u sedamnaestom stoljeću govorahu reći bi poslovično: „Allons à Meudou; nous y verrons le château, la terrasse, les grottes et M. le curé, 1’ homme du monde le plus revenant en figure, de la plus belle humeur, qui reçoit le mieux ses amis et tous les honêtes gens, et du meilleur entretien. 1 Eabelaisova sreća ne bijaše ni u Meudonu posve nepomućena. Pjesnik Eonsard (1524. —1585.) uzme u obranu Eamusa (1517. —1572.) profesora zavoda u Collège de France, na kojega je pisac Gargantue i Pantagruela navalio. Eonsard stanovaše u zamku meudonskom kod svoga zaštitnika, vojvode de Guise, te pribavi svomu

1 Hajdino u Meudon; tamo ćemo vidjeti zamak, terasu, spilje i gospodina župnika, najljubaznijega čovjeka na svijetu, koji je najveselije ćudi, a svoje prijatelje i sve poštene ljude prima i zabavlja što ljepše može.