Топола

29

Eue des Jardins, u predgrađu St. Antoine, kamo se malo prije smrti dao prinijeti. U tom gradu da je pokopan na groblju sv. Pavla. Tu je veliko drvo dugo vremena pokazivalo, gdje počiva. Drugi, a među njima i njegov štovatelj Le Eoy, kažu, da se grob Eabelaisov nalazi na meudonskom groblju. Nadgrobni napis iz jednog rukopisa od konca sedamnaestoga stoljeća (isp. Eatherv sv. I. str. 66.) potvrđuje glavne okolnosti Colletetova kazivanja. 0 smrti pisca Gargantue i Pantagruela pripovijedaju različno : Njegovi prijatelji uvjeravaju, da je umr’o blagom smrću, smrću vjerna kršćanina; kako pak njegovi dušmaui pripovijedaju, ispustio je duh. s porugom na usnama. Valja priznati, da bi se takova smrt mogla slagati s njegovim značajem, s njegovim životom i s duhom njegovih spisa. No du Verdier, koji je prije izrekao bio o Eabelaisu oštar i nepovoljan sud, veli: „U svojoj sam Biblioteci o Eabelaisu govorio prama običnomu mnijenju i prama tomu, što se može suditi o njegovim djelima; no njegov nas konac nuka, da o njemu drukčije .sudimo, nego obično sude“. Smrt slavnog pisca i „dobrog meudonskoga župnika“ reći bi, da je u velike rastužila njegove prijatelje i savremenike. Pjesnik Joachim du Bellay, pariški arhiđakon i imenovani bordeauvski biskup, pjesnik Jean Antoine de Baïf (1531. —1591.) i mnogi drugi učeni savreraenici posvetiše mu nadgrobne napise u francuskom i latinskom jeziku. Mnogi starci raeudonski govorahu još za Henrika IV. s poštovanjem i s ljubavlju o svom „dobrom župniku“, a sto godina poslije njegove smrti govoraše jošte puk kao poslovicu: „Allez à Meudon demander conseil à M. le curé!“.'

quer a s nomen, te mea seripta doeent. (Najprije bijah Franjevac, zatim liječnik, pak župnik, a u ovoj kući umrijeh. Pitaš li mi za ime, kazat će ti moji spisi.) 1 Ajte u Meudon, pa se svjetujte s gospodinom župnikom.