Топола

113

dogovarati se s prvim dostojanstvenicima i velmožama ugarskim 0 tom, kako bi otrgli kraljevine Ugarsku i Hrvatsku od kralja Leopolda i Hapsburgovaca. Ha taj pokret pristali su uz bana Petra Zrinjskoga šurjak mu Franjo Krsto Frankopan, kapetan senjski, Petrov zet Franjo Pak oci, palatin Ugarske Franjo Y e se 1 en i, grof Franjo K adaž di, judex curiae, grof štajerski Erazmo Tatenbab i mnogi drugi. Oni zatražile pomoći u poznatih, protivnika Hapsburgocima naročito u Ljudevita XIV., Turaka, Poljske i Venecije. Kada je po tom Leopold poslije smrti Veselenijeve saznao za opasne osnove urotnika, uguši pripravljeni ustanak prije nego su mogle kolovođe toga pokreta što većega izvesti. U Hrvatskoj su imenito Erdedi, zakleti neprijatelji rodu Zrinjskomu, pomrsili osnove urotnika, kojima i onako nije ni od kuda stigla obećana pomoć. Po nalogu carskoga vijeća krenuše vojske na urotnike.. Carski general Spankau zauze Čakovac, glavu gradova Zrinjskih, pošto je već Petar Zrinjski s Krstom Frankopanom krenuo u~Beč, da se pred carem i kraljem opravdaju. Čim su po tom stigli u Beč, budu oni uhvaćeni i stavljeni pred posebni carski sud. Premda se je Zrinjski pozivao na milost kraljevu, koja mu je bila zajamčena, za tim prosvjedovao, da mu se sudi po austrijskim zakonima i napokon u svojim predstavkama spominjao slavu i zasluge roda svoga za kuću hapsburšku, ipak bude s Frankopanom zajedno osuđen na smrt. I tako zaglavile u Bečkom Kovom mjestu od krvničke ruke posljednja dva ogranka najslavnijih rodova, koji su bili tečajem vijekova štit, ures i ponos kraljevstva hrvatskoga (30. travnja 1671.). Kadaždi i Tatenbach zaglaviše također na stratištu, jedini Rakoci bio je jjomilovan. I nesretnu Katarinu Zrinjsku, suprugu Petrovu, ženu jaka i smjela duha, koja je bila duša cijelome pokretu Petrovu, baciše u Gracu u tamnicu, gdje je i umrla. Primorje hrvatsko (Bakar, Bakarac, Kraljevica, Cirkvenica, Selce 1 Frankopanski Kovi) prije pod okriljem Zrinjskih i Frankopana, pade sada pod carsku komoru u Beču. Mnogobrojni gradovi i dvorovi roda Zrinjsko-Frankopanskoga (Ozalj, Zvečaj, Bosiljevo, Severin i Novigrad), pošto ih je poplijenila i orobila njemačka vojska, a silno blago, koje se u njima nalazilo, razgrabila na sve strane, pripadoše karlovačkoj Krajini. Hrvatski je narod bio okamenjen nad tom. strahotnom katastrofom, te se

Đr. lioić: Povjesnica hrvatska. 111. izdanje.