Топола

116

dovima i otocima, čuvajući tanki rub kopna uz more protiv Turaka, koji su sat dva li hoda od obale bili gospodari po čitavoj zemlji 1 ). Na čelu mletačkoj Dalmaciji bijaše providurmletačk ku Za dru, koji je gotovo kraljevskim ugledom, okružen od sjajne tjelesne straže, vladao cijelom zemljom. Zakoni o trgovini, koje su Mlečani nametnuli Dalmaciji, bijahu vanredno štetni, te su teško tištili pače uništili obrt i trgovinu dalmatinsku. Svi naime izvozi Dalmacije osim vina, koje se je slobodno po volji izvozilo, morali su se uvoziti samo u Mletke i nikamo drugamo. U drugu opet ruku nijesu smjeli Dalmatinci nigdje već samo u Mlecima kupovati, što im je trebalo za život. Gradnja brodova, od vajkada znamenita zaslužba Dalmatinaca, bude znatno omeđena, jer nijesu smjeli graditi napokon nikakvih većih lađa, već jedino trabakule za plovidbu uz obale. Ista trgovina ribama išla je jedino preko Mletaka, a i dozvoljena trgovina s Turskom bila je tako uređena, da je od nje neposredna korist išla Veneciji i Turskoj. Napokon je najveći danak dobivala republika sv. Marka od dalmatinskih Hrvata u krvi. Venecija je živjela i gošpođbvala prostranim morem i lijepim zemljama jedino pomoću hrvatske krvi. Hrvati stražiše pred duždem, oni čuvahu gradove na obalama dalmatinskim od Turaka, oni ispunjavahu veći dio mletačke mornarice, u kojoj se isticahu krepčinom, smjelošću i neustrašivošću nad svim mornarima na svijetu. Republika je mletačka nešto samostalnosti ipak ostavila plemstvu i građanstvu. Na čelu gradovima bijahu k ne~z~D· v i, a pored njih plemstvo sa starodavnim pravom, da vodi upravu gradsku. Gdjekada se građanstvo otimlje s plemstvom za gospodstvo, dok seljaštvo trpi obično strašne muke, jer je plaćalo harač i Turcima i Mlečanima. Mržnju između plemstva i građanstva uspirivahu ponajviše i Mlečani, samo da nad obojima uzmognu sigurnije gospodovati. Plemstvo bijaše najvećim dijelom od stare loze hrvatske, talijansko se je plemstvo jače uvriježilo jedino u Zadru, dok inače po cijeloj Dalmaciji vlada običaj i jezik hrvatski. Plemstvo držeći žilavo u ruci po\dasti, dane mu od ugarsko-hrvatskih kraljeva, smatraše sebe naravnim gospodarom Dalmacije, a Mlečana samo nametnikom.

1 ) Vje k. Kla i ć: Atlas za hrvatsku povjesnicu br. 9,