Топола

dok ga iza kratkih ali krvavih bojeva ne baci odanle Bizant, a zatim i iz Italije (555.), te izbrisa sa lica zemlje narod istočnih 'Grota. Car Justinijan obnovi opet carstvo do Dunava, a da ga od provale Slovjena obrani, sagradi uz Dunav osamdeset kula i gradova, pa namjesti tamo straže i posade. Sve to međutim nije moglo priječiti Slovjene, da ne provaljuju u većim i manjim hrpama u carstvo.

5. Seoba Hrvata l ). S 1 o v j enise doseliše iza Greko-italaca, Kelta i Germana iz Azije u Evropu oko god. 500. pr. Is. Prva njihova domovina u Evropi nije bila iz daleka tako velika kao danas. Oni su naime kroz stoljeća stanovali na sjevero-istoku Karpatima po prostranim ravnicama oko gornjega Dona i Dnjepra između baltičkoga i crnoga mora. Iz svoje pradomovine uzeše se neka «lovjenska plemena polagano seliti u središnju Evropu. Jedni krenuše na zapad prema Krkonošima i Labi, drugi pođoše preko Karpata prema staroj Panoniji, a treći se uz crno more priku■čiše donjem Dunavu i istočno-rimskome carstvu. Pomičući se Slovjeni južno-zapadnim smjerom preko Karpata došli su u doticaj s Hunima i mnogim germanskim narodima, navlastito s Langobardima, koji su bili vjerni saveznici istoeno-rimskoga •carstva. Međutim niti Langobardi ne mogoše zapriječiti, da Slovj eni ne provaljuju u staru Dalmaciju. TI nekoliko provala poplaviše oni u neizmjernom broju Dalmaciju (548. —553.). Kada su na to god. 568. ostavili Langobardi savez s carstvom i provalili u Italiju, da je sebi osvoje, nađe sebi mudro carstvo drugoga saveznika protiv Slovjena, a to bijahu Avari. Avari su uralsko-čudsko pleme, koje je u Evropu dojurilo iz svoje domovine iza kaspijskoga mora. Poput Huna živući na svojim konjima, naučni podnositi zimu, buru i svaku nepogodu,

*) Najviše povjesničara drži, da su pojedini odlomci slovjenski već za vrijeme carstva (koncem 3, stolj.) prešli ili bačeni bili u naše krajeve. Smičiklas u svojem djelu »Poviest Hrvatska« kaže o seobi Hrvata: »Nam je razlikost narječja hrvatskoga osobito onoga tamo uz more i po otocima čakavskoga i štokavskoga prvi razlog, da uzimamo seobu Hrvata na više mahova, a razdaleko jednu od druge«.