Топола

22

prisegoše sv. Petru apostolu, da neće nikada oružani u tuđe zemlje provaljivati, već da će mir gojiti sa svima, koji su tomu voljni; a za i zmjenli dobiie zavjetak ofeimskoga pape, daće im, ako bi kad god drugi narodi u zemlju H r vataprovaljivaliiratomibuznemi rival i, biti Bog osvetnik, a pobjedu da će im isprositi njihov zaštitnik i učenik Isukrstov sveti Petar«. Tako su se nakon silnih bura smirili primorski Hrvati i primili prvi između svih slovjenskihnaroda sv. krst, postavši tako priznatim članom evropske kršćanske zajednice. Svi Hrvati nijesu se dakako već sada u 7. vijeku pokrstili. Istom s uređenjem nadbiskupije solinske siri se kršćanstvo malo po malo i u Posavinu. A što je dalje na kopnu imenito prama jugoistoku, sve je to poslije primilo kršćansku vjeru. H najzabitnijim pak krajevima hrvatskim iščeznulo je poganstvo istom sa svetim apostolima ćirilom i Metodijem koncem 9. stoljeća.

b) Prve državne oblasti. Primivši Hrvati sv. krst stupili su i u državnu svezu s istočnim rimskim carstvom. Njihovi župani i knezovi sjedjeli su na istim mjestima, gdje su nekoć sjedjele i zapovijedale poglavice upravnik okružja rimskih. Glavna oblast u zemlji između Velebita i rijeke Cetinje imala je svoje sijelo u Saloni. Ta oblast nosi kao najuglednija ime Bijele Hrvatske. Njoj je na sjeveru, na zemljištu stare Liburni je, oblast g a t s k a, koja je dosezala i u Istru. Ha jugu između Cetinje i Neretve bila je Neretvanska u mjestu stare Narone. Njoj na jugu i istoku bila je Za k u m s k a, a toj na jugu T r e b in j s k a, obadvije oslanjajući se na stari Epidaurus ili poslije na Dubrovnik. Te dvije oblasti zajedno sa južnom im D u k 1 j o m čine tako zvanu Crvenu Hrvatsku«. 1 ) Neznatna je u najstarije doba samo jedna župa Bosna, jer se stere jedino uz gornji tijek rijeke Bosne. U Panoniji bilo je sijelo jednoj župi u S i s k u a drugoj u Srijem u, ali tu su vladali većim dijelom još Avari.

*) Y j e k. Ivlaić: Hrvati i Hrvatska I. Ime Hrvat u historiji slavenskih naroda. Zagreb, 1892.