Топола

28

kršćansku pristupi i knez hrvatski Domagoj. Franačke vojske morale su ratovati na kopnu, a s njima je kila i hrvatska vojska. Na moru preuzelo je vojevanje istočno carstvo, a uz to su pristali i pomorski gradovi dalmatinski sa svojim brodovljem. Tako složnim silama bace Arape iz donje Italije i sultana im živa ulove. U tom malo za padom saracenskoga grada Baria, dok je još hrvatska kopnena vojska pod Domagojem bila na bojnome polju, navali brodovlje istočnoga carstva izdajnički na sela i gradove hrvatske, ter ih popljačka i pohara. Kada su se na to vratili kući Hrvati, počeše bijesno gusariti po moru jadranskomu, vrebajući na lađe bizantske i mletačke. Uzalud sve tužbe Mlečana i Bizantinaca, knez Domagoj niti se maknu niti kazni krivce. Hije čudo, da su napokon u Bizantu i Veneciji odlučili skovati urotu protiv života kneza Domagoja, kojega nazivahu »Sclavorum pessimus dnx«. Ho Domagoj je saznao za urotnike, dobio ih u svoje ruke i sve ih redom kaznio smrću. Uzrujanost je zbog toga bila tolika u kneževini, da poslije smrti kneževe ne mogoše njegovi sinovi doći do prijestolja već ga zasjedne Sedeslav (877. —879.). Za njegova vladanja izmiriše se Mleci s Hrvatima. Mleci priznaše Hrvatskoj prvenstvo na jadranskome moru; a da bi njihovi brodovi mogli slobodno i sigurno ploviti po hrvatskome moru, moradoše obećati, da će u to ime plaćati godišnji danak hrvatskim vladarima. Hrvatska se moć sada na moru toliko podigne, da su Mleci obećani danak plaćali neprestano do godine 998. -—■ Sedeslav bijaše očita glava pristaša istočnoga carstva. On je sam glavom otišao u Carigrad, da se pokloni caru-gospodaru, koji ga je lijepo nadario, kada je odredio, da mu primorski gradovi dalmatinski plaćaju onaj danak, koji su do sada carstvu plaćali. Tako je Spljet davao dvije stotine cekina, Trogir sto, Zadar sto i deset, Osor, Rab i Cres po sto, u svem dakle sedam sto i deset cekina izuzevši vino i druge daće u naravi. Ha taj je način car Vasilije formalno ugodio Hrvatima, ne bi li ih tim faktično predobio za Bizant. Vidi se to i po tome, što su s knezom Sedeslavom došli u Hrvatsku i svećenici iz Carigrada, da i crkvu hrvatsku prevedu od rimske grčkoj crkvi. Premda je knez Sedeslav svojom popustljivom politikom prema istoku znatan uspjeh postigao, ipak nije bilo u zemlji