Топола

34

staro prijateljstvo, koje je dugo trajalo na korist objema državama. Iza toga urediše papinski poslanici crkvene razmirice, nastavivši sabor spljetski (928.). Papa Lav VI. potvrdi odmak zaključke toga sabora. Prvenstvo metropolita spljetskoga priznaše svi biskupi; ninska biskupija bude ukinuta, Grgur postane skradinskim biskupom, a o zabrani slovjenskoga bogoslužja ni spomena. Tako je Tomislav, prvi kralj Hrvata, ujedinio narod, uredio crkvene i državne snošaje i uzvisio Hrvatsku, kako je ne uzvisi ni jedan kralj ni prije ni poslije njega. Tomislava je priznavala svojom glavom Crvena Hrvatska i srpske oblasti. Njegovo je vrhovništvo sezalo sve do Drine, Kosova polja i Bojane. Pod njegovu zastavu hrle junaci Duklje, Srbije, Bosne i cijele Hrvatske. Budući da je kralj Tomislav sve to postigao između rastuće sile madžarske, strašne svemu zapadu, i države bugarske, pred kojom je drhtalo istočno rimsko carstvo, za to mu zahvalna tradicija narodna daje naslov »sveti« t. j. veliki kralj. Po smrti Tomislavljevoj stala je slabiti hrvatska država, kao što i Bugarska po smrti Simeona Velikoga. Tomu ima više razloga. Ponajprije se počeše dizati susjedne župe u Srbiji, koje su pomagali Bizantinci protiv Hrvatske i Bugarske. K tomu su težili pojedini knezovi za decentralizacijom, a nastale su i borbe o prijestolje u vladalačkoj kući. Napokon je u to doba vanredno osilila susjedna Venecija. Prvi nasljednik i sin Tomislavljev kralj Krešimir (930. —945.) »S tar i ji« uzdržao je još kraljevstvo u snazi i slavi oca svoga, kako nam svjedoči krunjeni pisac Konstantin. S toga i spominje jošte sto godina poslije Petar I. Krešimir, jedan od njegovih nasljednika, s ponosom njegovo ime. Krešimir umre u najboljim godinama, te ostavi iza sebe više nedoraslih sinova. Najstarijemu Miroslavu (oko 945.—949.) dopade kraljevski prijestol. No kako bijaše i on još malodoban, vladaše za njega kraljevstvom bjelohrvatski ban P r i b u n ja, koji je banovao još za oca mu Krešimira. Ban Pribunja nije hotio pokoravati se kralju-djetetu, polakomi se za krunom, digne bunu, u kojoj pade kralj Miroslav od übojite ruke. Sada nastane rasulo u kraljevstvu hrvatskome. Gotovo nijedan ban ne