Топола

49

bodni i neslobodni ljudi, t. j. k m e t o v i. Neslobodnih ljudi ne poznavahu Slovjeni niti stari Hrvati, ali se je u ovim krajevima kmetstvo razvilo još prije dolaska Hrvata, pa su ga naskoro prihvatila i gospoda hrvatska. Davno prije drugih zemalja srednje Evrope imala je Hrvatska svoj građanski stalež, koji je uz svećenstvo bio kao kulturni kvasac kraljevstvu. Gradovi su bili cvijet i ures kraljevstva, ali slaba potpora snazi njegovoj, jer su imali svoju potpunu municipalnu slobodu, koja nam se već vanjski prikazuje jakim zidovima, kojima su opasani bili. I u gradovima je najugledniji stalež svećenički, kojemu je obično na čelu biskup. Od svjetskih gradskih staleža prvi su nobiles ili »patricij i«, koji u gradskom vijeću odlučuju o sudbini grada. Oni se žene poput starih rimskih patricija samo između sebe. Cives ili građani (trgovci, zanatlije, ribari) zovu se u poveljama gradskim populus (puk). Građani se već rano sastaju u družbe (confraternitates), da budu jači protiv patricija. Habitantes ili stanujući razlikuju se od građana. Oni imaju samo dozvolu stanovati u gradu. Osim toga bilo je u gradovima i neslobodnih kmetova i robova. Na čelu grada bio je prior izabran od patricija uz privolu naroda, a potvrđen od kralja. Prior grada bijaše neposredno kralju podložan. On pripada među velikaše kraljevstva. Od svih je priora zadarski najugledniji, te je na neki način nad ostalim priorima, osobito kada bi ga bizantski dvor odlikovao posebnim kakvim naslovom. Prior je glava gradskoga vijeća, koje sastoji od sudaca, tribuna i bilježnika (notari). Za sve znatnije stvari sazivaše se skupština, kamo bi došao biskup sa svećenstvom, plemstvo i puk. Još je veoma stara čast u gradovima »branitelj grada« (defensor civitatis ili advocatus). To je bio zaštitnik i zagovornik grada kod kralja, obično koji od možnih dostojanstvenika hrvatskih.

i) Crkveno uređenje. Jos prije došašća Hrvata pripadaše najveći dio potonje države Hrvatske metropoliji solinskoj u crkvenom pogledu, te se solinskomu metropoliti pokoravahu svi s u f f r a-

Pr. PLoić: Povjesnica hrvatska. 111. izdanje.