Топола

* -j- antique, adv. [antiquus] starinski, * nimis antique dicere; 7 simplicius et antiquius permutatione mercium uti. antiquitas, atis, /. [antiquus] 1) stari vijek, s tari n a, d avn i n a, fictae veterum fabulae ab ultima (od davne) antiquitate repetitae; antiquitas obscura. Odatle meton. a) ljudi staroga vijeka, pređi, antiquitas errabat in multis, b) događaji, po vj est staroga vije]: a, memoriam antiquitatis colligere; peritisssimus antiquitatis; antiquitates starine, Tao. 2) po ćudorednosti: stara prostota, staro poštenje , vir gravissimae antiquitatis; f cum Agripinnam unicam antiquitatis specimen appellarent. 3) (visoka) starost, Miltiades cum antiquitate generis maxime floreret. Nep. generis i u Oie. antiquitus, adv. [antiquus] 1) od starine, od davnine, od vajkada, adeunt per Aeduos, quorum antiquitus erat in fide civitas. 2) u drevno vrijeme, u starodrevno vrijeme, negda, nekoć; istum tectum antiquitus constitutum plus salis quam sumtus habebant, Nep. antiquo, 1. [antiquus] (upr. puštati, kako je što od starine bilo) zabaciti, ne primiti, legem, rogationem, plebiscitum ( sravni abrogo); na glasovnicama u komicijama bilo je samo početno slovo A (ja sam za staro) ove riječi, kao oppos. formule U. R = uti rogas kako predlazeš, (za prijedlog sam). antiquus, adj. s komp. i sup. drugi oblik mjesto anticus, što ima lokalno značenje: prednji, antica pars, ali ga istisnuo anterior; dok je oblik antiquus primio temporalno značenje I. uopće o onom. Sto je po vremenu sprijed; što biva u davnoj davnini, u pređašnje ne u sadašnje vrijeme, star {oppos. novus; sravni vetus i recens); 1) relativno: pređašnji, negdašnji, star, antiqua concordia, Plaut.; morem antiquum atque ingenium, antiquam venustatem suam obtinere, Ter.; antiquior dies stariji datum; tres epistolas tuas accepi; igitur antiquissimae cuique respondebo; * vulnus; antiquum obtinere zadržati staru navadu (govoriti i raditi), ostati kod staroga, Com.; trop. staroga vremena, staroga poštenja, stare čestitosti, staroga kova, antiquis esse moribus, Plaut.; homo antiqua virtute, fide, Ter.; homines antiqui (staroga kova), qui ex sua natura ceteros fingerent. 2) apsolutno, što potječe iz staroga vremena: starodavan, starodrevan, star, antiquissima pictura u najstarije vrijeme obično slikarstvo ; deus antiquo artificio factus ; simulacrum summa atque antiquissima praeditum religione; * urbs, * terra, * patria, * antiquissimi fidelissimique socii; hospes antiquus, Plaut.; antiqui scriptores kojih je vrijeme

davno prošlo, kao grčki i latinski klasici; i supst. antiqui, si ari; Ij udi (državnici, pisci, filozofi, liječnici) starih vremena, ali nipošto = senex čovjek u godinama, također ne antiquus Butes, Verg. = koji mnogo godina služi; f supst. antiqua, orum,«, stari, pređi. 11. u komp. i sup. pr etežn ij i, zna menitij i, važn ij i; antiquior in senatu sententiae dicendae locus; osobito nihil antiquius habere, existimare, ducere, judicare, reri ; ovako i sa esse i s dativom nihil mihi est antiquius, antiquiorem mortem turpidine habere, antisophista, ae, m. [dvriaoipuntie] protusofista, gramatik protivnih načela. Antissa, a e,/. Antisa, grad s lukom naLezbu; odatle Antissaei, orum, m, Antiš ani. antistes, itis, comm. [ante isto] m. predstojnik, glavar, f. predstojnica, obično svetišta ili hrama i službe u njemu, pa zato = vrhovni ili veliki svećenik, vrhovna ili velika svećenica, sacrorum, templi, deorum immortalium, Jovis; trop. antistes, m. majstor u čem ili bega, artis dicendi; * cultor et antistes doctorum virorum. Antisthenes, is, m. [AviLOiHvrig] Anti st en, začetnik ciničke škole, učenik Sokratov. antistita, ae, f. [ante i sto] = antistes,/, predstojnica, velika svećenica, Cereris atque illius fani; * Phoebi = Cassandra. Antium, ii, n. ["Aviiov] Ancij, grad u Laciju s hramom posvećenim Portuni. Odatle a) Antias, atis, ancijski; supst. Antiates, um, m. Ancij a ni; također supst. Antias so. rus Ancijat, zaseoce Oioeronovo blizu Ancija. b) j- Antiatlnus, adj. Ancij ski, ancij at ski. antlia, ae,/. [dvtUa] šmrk, Suet. Antoninus, i, m. Antonin, ime mnogim rimskim carevima. Odatle Antonianus, adj. antonin ski, Eutr. Antonius, ii, m. Antonij e, ime rimskomu plemenu. Najpoznatiji su 1) Marcus A. s pridjevom Orator, govornik na glasu, pogibe u građanskom ratu među Marijem i Sulom. 2) M. A. Creticus, sin napomenutoga, pogibe kao zapovjednik protiv gusara navaljujući na Kretu 74. pr. Is. 3) C. A. Hibrida, (jiceronov drug u konzulatu, potajni pristaša Katilinine urote. 4) M. A. (Triumvir) sin A. 2) poznat iz povjesnice. 5) Antonia Antonija; najpoznatije žene te porodice dvije su kćeri Trijumvira Antonija i Oktavije; starija je bila žena L. Domicija Ahenobarba i baba Neronova, a mlađa je bila žena Druzova i majka Oermanikova i cara Klaudija, Taa. Odatle Antonianus, adj. antonij ski ili Antonij ev 1) i 4); supst. Antoniani, orum, m. pristaše Antonija 4), Antonijevci.

antique—Antonius